"Oružje sudnjeg dana" bez premca u svijetu: Šta je "posejdon"?

Sam Putin je za "posejdona" rekao da njegova snaga značajno premašuje moć interkontinentalne rakete "sarmat", stuba strateških snaga Rusije.

Svijet

Jači od "sarmata": Rusija uspešno testirala atomskog "posejdona"

Priča o "posejdonu" počinje prije deset godina, kada su tokom zasjedanja ruskog vojnog vrha "slučajno" prikazani planovi dotad nepoznatog oružja koje je ličilo na torpedo. Kremlj je nešto kasnije potvrdio da je riječ o sistemu naziva "Status-6", i da je riječ o autonomnom podmorskom plovilu. Putin ga je nabrojao kao jedno od šest "superoružja" Rusije u martu 2018.

Za to vrijeme, ruska javnost je za "Status-6" izabrala ime "posejdon", po antičkom božanstvu mora, dok je u NATO klasifikaciji poznat kao "kanjon".

Tehničke karakteristike

Konkretni podaci o "posejdonu" su strogo povjerljivi, ali se često čuju neke spekulativne cifre.

Po snimcima koje je objavilo rusko Ministarstvo odbrane, "posejdon" je dužine od oko 20 metara, a prečnika do dva metra. Nuklearni reaktor koji koristi kao izvor energije daje mu praktično neograničen domet, objašnjava za RT Balkan novinar i vojni analitičar Andrej Mlakar.

Što se tiče brzine, pominje se raspon od 50-100 čvorova (100-185 km/č) i sposobnost da zaroni do dubine od gotovo kilometar. Pritom ovaj podvodni dron može da nosi nuklearnu ili konvencionalnu bojevu glavu.

Izgradnja "posejdona" povjerena je konstruktorskom birou "Rubin", jednom od najvećih proizvođača podmornica u Rusiji. Po Mlakaru, prvi testovi "Status-6" obavljeni su još u novembru 2016. Već u januaru 2018, Moskva je objavila da posjeduje podvodni dron koji može da nosi nuklearnu bojevu glavu.

Jačina bojeve glave "posejdona" je neizvjesna, mada procjene od 100 megatona ne zvuče realno. Poređenja radi, najveća hidrogenska bomba ikada ispitana, ruska "car-bomba", imala je snagu od 58 megatona.

Dok video-snimci ruskog ministarstva odbrane kao cilj "posejdona" predstavljaju američke flotile nosača aviona, vojni stručnjaci na Zapadu strahuju da bi ovo oružje moglo da se upotrebi kao opustošitelj obala. Naime, kako su SAD već dokazale atomskim testovima u arhipelagu Bikini, čak i skromna podvodna eksplozija sposobna je da izazove razoran plimni talas.

Jedna od zanimljivih karakteristika "posejdona" je da se ispaljuje sa podmornice. Za sada je jedina podmornica za koju se smatra da je sposobna da bude nosač ovih plovila "Belgorod" (BS-329), jedinica ruske mornarice za specijalne namjene u službi od 2022. godine.

Po procjenama američkih vojnih stručnjaka, "Belgorod" je u stanju da bude opremljen sa barem četiri "posejdona", koji bi zamijenili lansere za protivbrodske rakete P-700 "granit". Amerikanci pretpostavljaju da se podmornice klase "antej" ("Oskar II" po NATO klasifikaciji) modernizuju kako bi i one mogle da služe kao nosači "posejdona", mada to nije potvrđeno.

Zadatak: obnova strateškog odvraćanja

Ideja razvoja takvog oružja datira još iz vremena Hladnog rata, ali je tek drugom polovinom 2010-ih počela njena realizacija, objašnjava Mlakar.

Rusija vidi "posejdon" kao sredstvo za jačanje svog nuklearnog odvraćanja, odnosno sposobnost da uzvrati čak i ako bude pogođena nuklearnim napadom, kaže Mlakar. Razvoj ovog oružja je bio motivisan činjenicom da su SAD i neke druge zapadne zemlje počele da razvijaju protivraketne i protivbalističke sisteme, što bi Rusiju dovelo u strateški hendikep.

"Posejdon" je predstavljan kao jedno od oružja koje može zaobići takvu odbranu. Isto važi i za krstareću raketu na nuklearni pogon "burevesnik", kao i za hipersonične projektile poput "cirkona" ili "avangarda".

Sva ova oružja unose promjene u samoj koncepciji nuklearnog odvraćanja, kaže Mlakar, jer je detekcija ovakvog podvodnog sistema mnogo teža od i najtiše podmornice, a o bombarderima i balističkim raketama da se i ne govori.