Svakodnevni, uobičajeni problemi običnog, malog čovjeka - to je danas život Srba u Kninu.
Oni koji su odlučili da se vrate u rodnu grudu, kako znaju i umiju, nose to teško breme dijela života u izbjeglištvu.
Za Vasku, novinarku, život mimo rodnog grada nije mogao da bude stalna opcija. Ponovo je u Kninu, svoja na svome.
"Ljudi su sami birali da dođu ovdje živjeti. Oni se tokom čitave godine bore za ostanak i opstanak. Oni se tokom čitave godine bore kako biti uspješan u svom poslu“, kaže Vaska Radulović, novinar iz Knina.
Posla ima ko hoće da radi, kaže Gajo. On se vratio u Knin 2002. Radi u jednoj fabrici, ali se dovija i na razne druge načine da prehrani suprugu i troje djece.
"Bavim se stokom, janjci, peke, prodajem. Kad me neko zove idem na dnevnicu, da zidam, tešem, idem pjevati, znam da pjevam“, kaže Gajo Radmilović iz Knina.
Ipak, uprkos svemu, Srbi se teško odlučuju za povratak. Odlično to zna načelnik opštine Biskupija, koja je prije rata pripadala Kninu. ’95 ovdje je živjelo 5.500 hiljada ljudi. Danas tek 1.000. Od toga Srbi čine 85 odsto stanovništva.
"Srbi su većinsko stanovništvo. Samim tim po ustavnom zakonu imamo pravo na dvojezične table i na svu korespodenciju javnu sa našim građanima na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Imali smo problema prije par godina kada smo postavljali dvojezične putokaze, nekoliko njih je uništeno, sada je situacija dosta lakša“, kaže načelnik opštine Biskupija Milan Đurđević.
Najviše je provokacija na društvenimn mrežama i to najviše u danima kada jedni tuguju a drugi slave Oluju. I to je, pričaju kninski Srbi, pitanje o kome se nikada neće složiti sa komšijama Hrvatima.
.jpg)
