Kodeks oblačenja na Vimbldonu jedan je od najpoznatijih u sportskom svijetu. Pravila koja određuju da igrači moraju da budu obučeni gotovo u potpunosti u bijelo toliko su strogi da sudija može da natjera igrače da se presvuku pod prijetnjom diskvalifikacije. U prošlosti mnogi od najboljih tenisera našli su se na pogrešnoj strani ovog pravila - ali odakle je ono došlo?
Vjeruje se da pravilo potiče još iz 1800-ih godina kada je tenis smatran otmjenim sportom igranim na društvenim okupljanjima i uglavnom među ženama. Pogled na oznojene mrlje na odeći nije bio baš prijatan prizor i smatrao se neprikladnim, tako da je praksa nošenja bijele odjeće usvojena kako bi se izbegla ova “sramota”.
Zbog toga je bijelo postalo - zaštitini znak Vimbldona.
Ju Es open je dozovolio opremu u boji 1972. godine. Na Vimbldonu se to nikad neće desiti. Nije bilo ustupka čak ni Rodžeru Federeru, koji je 2013. godine imao drečavo narandžasti đon na patikama, zbog čega je opomenut od strane organizatora.
Godine 2002, Ana Kurnjikova bila je primorana da zamijeni svoj crni šorts bijelim koji je pozajmila od svog trenera, dok je Andre Agasi odbio da igra na Vimbldonu u ranijim godinama svoje karijere, jer su njegove brendirane i upadljive stvari bile zabranjene.
Pravilo bijele odjeće nije jedina neobična stvar koja prati dugu istoriju Vimbldona. To je jedini Grend Slem turnir koji se i dalje igra na travi i jedini koji zakazuje slobodan dan u središnjoj nedjelji turnira. Osnovni razlog što se ne igra jeste da bi ljudi koji održavaju terene imali priliku da nanesu potrebnu količinu vode na terene kako bi oni bili spremni za drugu nedjelju takmičenja
(NG)
