Evropska komisija je u sukobu sa grupom prestonica EU, koju predvodi Berlin, zbog planova za spasavanje posrnulih banaka, piše "Politiko".
Izvršna vlast bloka želi da spriječi zemlje da bacaju javni novac na manje zajmodavce, koji su do sada izbjegavali stroža pravila i nastavili da koriste javnu kasu. Vlade su zabrinute da će na kraju platiti račune za kolapse banaka u drugim zemljama.
Prijedloge, koji bi trebalo da budu objavljeni uskoro, jedan neimenovani diplomata EU opisao je kao "sporne". Bitka koja je uslijedila između Komisije i vlada oko konačnog oblika zakona vjerovatno će trajati mjesecima.
Niz bankovnih neuspjeha u SAD ponovo je gurnuo u centar pažnje teror bankrota i finansijske zaraze od paničnih štediša. Uprkos tome, Komisiji neće biti lako da pooštri režim EU.
To je samo najnovije evropsko pitanje koje izaziva probleme u Berlinu, nakon sukoba između Brisela i njemačke vlade oko upotrebe e-goriva za automobile i protivljenja načinu na koji bi nacionalna pravila o potrošnji mogla da se preispitaju.
Dok se ministri finansija evrozone uglavnom slažu sa principom ograničavanja upotrebe novca poreskih obveznika za spasavanje banaka, postoji žestoko protivljenje miješanju Brisela u postojeća nacionalna pravila.
U dokumentima Komisije, u koja je "Politiko" imao uvid, stoji da su "mnoge propale banke male ili srednje veličine riješavane u okviru nacionalnih režima koji često uključuju korišćenje novca poreskih obveznika". Reforme imaju za cilj da se odmaknu od te prakse.
Ovaj set bankarskih reformi predstavlja značajno smanjenje u odnosu na potpuno razvijenu šemu osiguranja depozita širom EU - EDIS, koju je Njemačka ukinula prošle godine nakon što je godinama pokušavala da dobije političku podršku za šemu.
Ipak, mnoga pitanja koja su iskočila tokom te debate - uključujući i strah među nekim zemljama EU da će plaćati gubitke u bankarskom sektoru druge zemlje - nisu nestala.
Neke zemlje takođe brinu da bi revizija pravila mogla stvoriti više rizika za poreske obveznike, a ne obrnuto. A drugi se plaše potencijalno većih troškova za njihove banke koji se kriju u sitnim slovima nacrta zakona.
Kao znak koliko je debata politička, Komisija je povukla prijedloge u posljednjem trenutku u martu uz pritisak sa svih strana.
Ovog mjeseca, njemački ministar finansija Kristijan Lindner pisao je najvišim zvaničnicima EU izražavajući svoju "ozbiljnu zabrinutost" zbog toga kako bi planovi mogli da utiču na uređenje njegove zemlje.
Nacrti planova vjerovatno neće ublažiti zabrinutost zemalja da bi taj potez mogao da utiče na njihova ovlašćenja i da stavi više novca na kocku.
Osnovna premisa reformi Komisije je da se više zajmodavaca srednje veličine uvede u okvir za riješavanje problema, koji obezbjeđuje uredno zatvaranje i primorava banke da podignu "tampon zone" koje apsorbuju gubitke tako da investitori snose troškove, ako dođe do kolapsa.
Ali teškoća je u tome što su se banke srednje veličine borile da se uklope u okvir, jer će možda morati da nametnu gubitke velikim deponentima kako bi dostigli ključni prag - što bi moglo izazvati paniku, kao što se vidjelo u SAD prošlog mjeseca, piše "Politiko".
Rješenje Komisije, prema dokumentima od 24. marta i koji su još uvijek podložni promjenama, bilo bi da se glavnim gradovima EU omogući da koriste svoje šeme garancije depozita - nacionalne kase koje finansira bankarska industrija za zaštitu depozita u iznosu od 100.000 evra - unapred da premoste svaki nedostatak u finansiranju.
To bi onda značilo da bi banka koja propada mogla da iskoristi 80 milijardi evra iz fonda EU za propadanje banaka, koje takođe finansira industrija, pod uslovom da zajmodavac napusti tržište.
Da bi intervencija bila moguća, Komisija će morati da promijeni preferencijalni nivo duga šeme garantovanja depozita u slučaju nesolventnosti.
Planovi Komisije prešli su "crvene linije" Francuske, Njemačke, Holandije i Finske, koje su u zajedničkoj decembarskoj izjavi Komisiji, u koju je "Politiko" imao uvid, upozorile da se ne mijenja prag za fond EU za crne dane, jer bi to oslabilo hijerarhiju kreditora za šeme garantovanja depozita ili ugrožavanje nacionalnih ili industrijskih sigurnosnih mreža.
