Pravoslavni hrišćani vjeruju da kađenje tjera sve negativno, pa je prisutno pri svakom crkvenom obredu, poput liturgija, jutarnjih i večernjih molitvi, kao i tokom obavljanja svih svetih tajni, od krštenja i vjenčanja. Još od davnina, za kađenje se koriste tamjan i briket, a ranije je to bila smirna.
Šta za hrišćane predstavlja kađenje kuće?
Kađenje je hrišćanski ritualni običaj čišćenja prostorija od duhova i svega što je nečisto i nečastivo, kao i negativne energije koja može da se nakupi u prostoru iz različitih razloga. Kada kađenje obavlja sveštenik, u crkvi ili domu svojih parohijana, on kadi ikone i druge crkvene relikvije, kao i prisutne osobe, dok ukućane koji sticajem okolnosti nisu tu spominje u molitvi.
Kađenjem ljudi primaju se njihove molitve Gospodu i daje im se osvećenje. Kada je u pitanju stav crkve, tamjan označava podizanje uma i srca vjernika ka nebu tokom molitvi. Kandilo bi trebalo da stoji ispred ikone, obavezno se pali na svaki praznik i nedjeljom, ali može i da gori bez prestanka.
Kandilo i plamen simbolizuju svjetlost Hristove nauke i svjetlost života svetitelja ispred čije ikone se kandilo pali. Ono istovremeno podsjeća svoje ukućane da žive svijetlim i čistim životom.
Kako okaditi kuću?
U kadionicu treba da stavite malo briketa, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Upalite šibicom ili upaljačem, a kada počne da gori, započnite molitvu. Kadionicu treba da držite u desnoj ruci i njome pokretima ruke činite znak krsta. Kadite ukućane od nastraijeg do najmlađem, a nakon čina kađenja stavite kadionicu na neko posebno mjesto u kući. Briket i tamjan simbolizuju ljubav prema veri i toplotu duše domaćina, dok miris tamjana simbolizuje blagodat Svetog Duha.