Odrastao u malom selu Detlak pored Dervente, u velikoj i mnogodjetnoj porodici, svoj put je gradio postepeno. Počeo je da radi u službi državne bezbjednosti, a vremenom je došao na njeno čelo.
U karijeri je bio na najvišim funkcijama i učestovao je u svim važnim političkim i društvenim događajima u bivšoj Jugoslaviji, a kasnije i BiH.
Sredoje Nović svakako ima mnogo toga što može ispričati, a sada je mali dio toga stavio u knjigu “Od Detlaka do Ist Rivera”.
To je svojevrsno autobiografsko djelo čovjeka čija karijera traje već duže od pola vijeka, a u knjizi on iznosi detalje u kojima opisuje odrastanje u jednoj velikoj porodici u malom selu odakle se otisnuo u jedan veliki svijet politike i obavještajnog rada.
Ovo djelo već je imalo promociju u Derventi, Istočnom Sarajevu i na beogradskom Sajmu knjige, a 1. novembra biće predstavljeno i u Banjaluci u Banskom dvoru.
U razgovoru za portal "Banjaluka.net" otkriva neke detalje iz knjige koja pravi paralelu između porodice i države.
Kako kaže Nović opredijelio se da piše knjigu kako bi mladima ukazao da do životnog uspjeha mogu doći i oni koji krenu od nule, iz najsiromašnijih porodica, iz sela, kojima roditelji nisu bili narodni heroji, nosioci spomenice, već obični građani.
"U knjizi poredim državu, institucije, preduzeća sa porodicom. Zašto? Onako kako se formira porodica, tako se formira i država i institucije sistema. I uvijek imate sa strane nekoga ko pokušava da nečiju porodicu ruši. Da se ubaci neka lijepa kćerka ili sin i počne crv sumnje unutar te porodice da rastače jedinstvo koje postoji, nestaje njena homogenost. To se isto dešava u državi, bez obzira kolika je ona", počinje priču Nović.
Državu je uporedio sa jednom lijepom djevojkom, za kojom svi idu i koju svi žele.
"Tako je bilo i sa Jugoslavijom, koja je ipak bila organizovana država. Svi su gledali u nju, čak i ljubomorno. A onda kad su se u tu državu počeli ubacivati elementi sa strane, razne obavještajne službe, unutrašnje snage koje vuku na stranu, došlo je do uvlačenja u institucije sistema. Te institucije su se postepeno razdvajale, a zatim i država. I kad je iznutra obolio organizam, onda je vanjska ljuštura ostala i došao je trenutak da se i ona spusti u sanduk i sahrani", kaže Nović.
Kao dio obavještajne službe i sam je bio učesnik i svjedok brojnih događaja. Kroz knjigu je predstavio samo dio razgovora sa značajnim političkim ličnostima s kraja Jugoslavije.
"Među njima su Slobodan Milošević, Petar Gračanin, Rato Dugonjić, Branko Mikulić, Hasan Gračanović i mnogi drugi do ovih današnjih savremenika. Prenio sam samo dijelove razgovora o unutrašnjim pitanjima, nacionalnim, mogućnosti raspada zemlje. I oni su me počesto, jer sam obavljao dužnost šefa DB BiH, pa i Jugoslavije, upozoravali da dolazi vrijeme u kojem je krvoproliće na pragu. To, znači, nije trajalo od juče i da se raspad dugo spremalo", priča Nović.
Dodaje da je povukao paralelu sa porodicama i iz njegovog sela, koje su se poslije smrti roditelja raspale. Kako kaže, dok su otac i majka živi, to je jedna dimenzija i da kad oni odu, svako vuče na svoju stranu i nastaju druge porodice.
"To se desilo sa našom državom. To nije, dakle, klasična autobiografija. To je prikaz jednog sistema od cijele druge polovine 20. vijeka i ovih 20 godina 21. vijeka. To govori o socijalnom stanju u kojem smo svi mi odrastali, kako smo smo stasavali u tom stanju. To će se možda zaboraviti, ali za 50 godina kada neko bude čitao i istraživao, ovo će biti jedna vrsta svjedočanstva", kaže Nović.
U knjizi iznosi i zanimljive detalje iz porodice, a posebno ističe to da mu je Josip Broz kumovao.
"Iako je moja majka umrla kada sam imao 12 godina, autentično sam prikazao kako je došlo do toga. Kako je majka bila ta preko koje je došlo do kumstva. Ne preko oca. Kako je došao tada izaslanik Josipa Broza Mihailo Apostolski u selu 1947. godine u septembru. To je bilo neviđeno nešto, da u selo dođe jedan komandant. Prikazao sam kako je jedna seoska porodica to doživjela, moja majka", otkriva mali dio Nović.
Prikazao je i razgovore s mještanima, običnim ljudima i o tome šta su mu oni govorili. Želio je da, kako kaže, ostavi autentično prikaže neke poruke koje su njemu značile. Jedna od njih je i savjet oca na proslavi povodom Novićevog diplomiranja.
"Prvi sam u porodici završio fakultet, u selu ga je malo ko imao. I otac je napravio proslavu i prilikom zdravice mi kaže: 'Slušaj sine, što veća škola, veća budala'. Ja sam bio van sebe, jer sam očekivao pohvalu. I on kaže: 'Ti si sine školovan, ja sam nepismen. Ja ako poludim, mogu ubiti samo svoja dva vola i nikom ne odgovaram. Ti sine ako poludiš, ubićeš stotine nevinih ljudi'. Šta god sam radio u životu, a s ljudima sam radio čitav život, tu misao sam uvijek pamtio i time sam se vodio", kaže Nović.
Mnogi su se iznenadili što je Nović u svojoj knjizi pisao o slobodi. Jedan dio je posvetio tome šta je sloboda, kako je doživljava.
"Ponukalo me prevashodno to što sam obavio stotine razgovora sa ljudima s one strane zakona. S ljudima koji su doživjeli užasne stvari u životu, koji su izdržavali dugogodišnje kazne zatvora. Razgovarao sam sa, kako ih zovem, mučenicima. Kad s njima razgovarate shvatite da su oni ljudi, da imaju dušu. Niko ne zna od nas zašto je neko postao takav. Kad čujete ispovjest njihovu, to me ponukalo da govorim o slobodi. Užasno je provesti dan u zatvoru. Ja koji sam proveo u policijskim organima toliko, čudno je da pišem o tome. A onda sam rekao da imam pravo, a možda i dužnost. Da svojim kolegama posavjetujem: 'Nemojte kad nekog tužite, ispitujete, ako je optužen za cipele, nemojte i za pertle'", rekao je Nović.
Na pitanje da li planira u narednom periodu da izda knjigu u kojoj će iznijeti neke pikanterije iz svog obavještajnog rada, Nović kaže da nema tako nešto u planu. Ipak, ne zatvara takvu mogućnost.
"Dodik je u svom osvrtu, u prvoj rečenici rekao: 'Sredoja Novića sam upoznao onda kad je on o meni sve znao'. U posljednjoj rečenici je napisao: 'Rado ću pročitati njegove memoare, ali bih više volio da pročitam ono što nema u knjizi'. Moja kćerka mi kaže da napišem ono što nisam u knjizi napisao, ali da se objavi posthumno. Kad sam je pitao zašto posthumno, rekla mi je: 'Da te ne ubiju'", završava u šali u Nović razgovor za pomenuti portal.
.webp)
