Suđenje bivšem direktoru Gerontološkog centra u Nišu Milanu Stevanoviću (47), koji je optužen da nije postupao po propisima za sprečavanje zaraznih bolesti usljed čega se korona virusom zarazilo 195 korisnika doma i i 29 zaposlenih, od kojih je 51 korisnik preminuo, nastavljeno je danas svjedočenjem glavne medicinske sestre u centru, socijalnog radnika i portira.
Stevanoviću je, između ostalog, stavljeno na teret da je odobravao posjete rođaka korisnicima, u vrijeme kada su posjete bile zabranjene, usljed čega je došlo do zaražavanja većeg broja starih ljudi smještenih u ovoj ustanovi i da nakon toga nije obaviještavao nadležne državne institucije o simtomima bolesti i stanju u Gerontološkom centru. Prema optužnici, suprotno instrukcijama koje su dobili Gerontološki centri on nije organizovao ni podjelu ručka u manjim grupama a jednoj sjednici Upravnog odbora prisustvovala je i osoba čije prisustvo nije bilo nužno, što je takođe, kako se sumnja, doprinijelo širenju zaraze.
Glavna medicinska sestra Biljana Spasić, socijalni radnik Nada Dejanović i portir Nenad Mićić danas su svjedočili o prvim danima nakon izbijanja epidemije korona virusa i postupanju nadležnih u centru nakon što je krenulo masovno zaražavanje korisnika.
Medicinska sestra Biljana Spasić je kazala da je u vrijeme izbijanja epidemije korona virusa Gerontološki centar imao 260 korisnika i zaposleni su tokom epidemije zajedno sa njima „preživjeli sve i svašta“. Neki od zaposlenih, dodala je, nisu otišli svojim kućama 26 dana, a neki čak 40 dana i za to vrijeme spavali su na dušecima na podu.
Prema njenim riječima, nakon izbijanja epidemije nije bilo posjeta unutar doma, već je rodbina donosila korisnicima lijekove i pelene do ulaznih vrata.
„Korisnike sa temperaturom smo prebacivali u poseban prostor koji smo opremili u jednom od dnevnih boravaka, oni koji su bili sami u sobi ili su oba korisnika imala temperaturu ostajali su u svojim sobama. Svi korisnici doma već su imali jednu, dvije ili više osnovnih bolesti tako da su prilikom transporta u Klinički centar sa sobom nosili kesu sa odštampanom terapijom i lijekovima. Ne znam da li su te lijekove pruzimali ljekari Kliničkog centra zato što nam nije bilo dozvoljeno da pratimo pacijente, odlazili su sa ekipom Hitne pomoći“, izjavila je Spasić.
Ona je kazala da na jutarnjim sastancima kolgijuma Gerontološkog centra bilo reči da li su u ustanovu dolazila lica koja nisu tu zaposlena. Spasić je kazala da zna da je nakon uvođenja zabrane posjeta došla samo jedna žena sa zaštitnom opremom da obiđe svog oca koji je bio u vrlo lošem zdravstvenom stanju.
Socijalni radnik Nada Dejanović izjavila je da su 12. marta u Gerontološkom centru uvedene zabrane posjete korisnicima, s tim što je rodbina mogla da dođe do njene kancelarije koja se nalazi odmah pored portirnice, a od 15. marta više nisu mogli ni do te kancelarije, već samo do ulaznih vrata.
„Na jutarnjem sastanku 13. marta direktor je odobrio posjetu za dva korisnika. Toga se sjećam jer sam smatrala da ću imati problem sa ostalima, da će i rodbina ostalih insistirati na posjetama. Od 14. marta popodne centar je bio zaključan. Direktor nije 15. marta odobrio da uđu dva posetioca. Među njima je bila i ćerka korisnika koji je bio u lošem stanju i koji je ubrzo preminuo“, kazala je Dejanović.
Ona je izjavila da se sjeća da je direktor odobrio da jednu korisnicu sin posjeti u dvorištu, ali da se ne sjeća kog datum je to bilo.
„Kada se korisnik Aleksandar Janačković razbolio doktorka je rekla da se rodbina obavijesti da kupi neophodne lijekove. Pozvala sam Janaćkovićevu kćerku koja je ljekar anesteziolog po struci i zatražila lijekove, a ona je rekla da je vjerovatno u pitanju korona. Janaćković je među prvima transportovan u Klinički centar“, kazala je Dejanović.
Prema njenim riječima, na jutarnjem sastanku kolegijuma razgovoralo se o tome koga direktor da pozove od stručnjaka pošto je 21 korisnik dobio temperaturu i u razgovoru su došli do toga da treba da iskoriste svoja privatna poznanstva sa infektologom Žarkom Rankovićem, koji je bio i član gradskog Kriznog štaba, i obaveste ga o oboljevanju korisnika.
Portir Nenad Mićić je potvrdio da je nakon izbijanja epidemije i uvođenja zabrane poseta, jedna žena posjetila oca koji je bio na samrti, dok je jednu korisnicu sin posjetio u dvorištu doma.
„Korisnici su imali pravo da se šetaju ograđenim parkom i mogli su posetioci da se vide sa njima preko ograde ili da preskoče ogradu. To nismo mogli da spriječimo, mogli smo samo da prijavimo upravi“, kazao je Mićić.
On je rekao da se ne sjeća da je bilo sjednice Upravnog ili Nadzornog odbora na početku epidemije, ali da je postojala je mogućnost da neko uđe u centar sa direktorom preko službenog ulaza koji se nalazi iza zgrade.
Stevanović, koji je na ovoj odgovornoj dužnosti bio od oktobra 2017. do 13. aprila 2020. godine, kada je uhapšen i na glavnom pretresu isticao je da je učinio sve da spriječi da korona uđe u ustanovu.
Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 20. jun kada će biti saslušano još troje svjedoka, doktorka, medicinska sestra i vozač.
Ukoliko bude osuđen Milan Stevanović bi mogao da dobije čak 12 godina zatvora koliko Krivični zakonik predviđa za teško djelo protiv zdravlja ljudi.
(Nova.rs)
