Lusi Aura (41) porijeklom je iz Londona i kaže da voli život na zemlji, radije nego u skučenom stanu. Vlasniku parcele u australijskoj Kurandi mjesečno plaća najam u iznosu od 59 evra te ističe kako na mjesec tako uštedi više od 1.150 evra.
Ranije je najam stana morala plaćati oko 1.200 evra na mjesec.
"Nisam imala novca za plaćanje kirije. Priroda me zvala. Prepustila sam se tom pozivu i preselila u šator", objasnila je Lusi.
Učiteljica joge rekla je da je bilo prilično izazovno dijeliti mali prostor s djecom, ali da se odlično zabavljaju.
"Volim biti više povezana sa zemljom. Želim biti blizu zemlje", tvrdi Lusi.
Britanka je otišla u Melburn u Australiji 2011. godine nakon što joj je dosadio poslovni život Londonu. Kaže da je imala želju istraživati.
Nakon putovanja po zemlji prije nego što se nastanila u Kvinslendu, upoznala je muškarca i s njim je zasnovala porodicu te imaju zajedničko dvoje djece - kćerku u dobi od sedam te sina u dobi od pet godina.
Međutim, par se razišao 2020. godine, što znači da je Lusi morala prodati kuću koju je dijelila sa suprugom i našla se u situaciji da sebi ne može priuštiti kupovinu nove kuće, prenosi "Metro".
Najprije je s djecom uzela u najam farmu u Kurandi u Kvinslendu, ali kaže da su ih vlasnici zamolili da se odsele zbog ponašanja njenog najmlađeg sina.
"Moj sin je neodoljiv i vrlo emotivan. Dozvoljavam mu da bude takav, ali ljudi to ne vole", rekla je Lusi.
Uvidjevši da ne može plaćati kiriju za neku drugu nekretninu, samohrana majka kupila je šator i preselila se u kamp Bilabong u februaru ove godine. Uprkos drugačijem načinu života, kaže da je unazad dvije godine na dubokom duhovnom putovanju i trenutačno vjeruje u to putovanje.
Otkako živi u šatoru, Lusi je takođe shvatila da uživa u prirodi i jednostavnosti života.
"Možete se ponovo povezati sa sobom i zemljom. Riječ je o osjećaju sigurnosti gdje god da se nalazim. Većina djece nema mamu koja je stvarno prisutna s njima. A djeca vole dijeliti krevet sa mnom", objasnila je Lusi.
Kaže da voli hodati bosa, a to dopušta i svojoj djeci. Ali zbog loših higijenskih uslova i hodanja po blatu majka i djeca oboljeli su od stafilokokne infekcije u martu.
Zato je Lusi sad opreznija, pa kad je vrijeme vlažno i pada kiša, ona i djeca sad nose cipele. U periodu dok su se liječili, porodica je ipak uzela u najam kuću.
" Bila je to moderna kuća. Uhvatila me tjeskoba čim sam ušla tamo. Ne mogu biti u betonskoj zgradi. Osjećala sam se sputano", ustvrdila je Lusi.
Uz odlazak u školu u prirodi, Lusi se brine da njena djeca uče o prirodi i skratila je vrijeme koje provode pred ekranom. Umjesto toga planiraju klasične oblike igre i druženja.
"Skupljamo drva, ložimo vatru i to je ono što radimo većinu večeri", kaže Lusi Aura.
Jedu organski uzgojenu hranu i kuvaju na šporetu, a njihov dvosobni šator ima hladnjak i sudoper. Iako na njihovoj parceli nema tipične kupaonice, na raspolaganju im je kanta s vodom i spužvicom te se mogu okupati, a koriste jednokratni WC za kampove.
Možda se nekima ovakav način života čini teškim, ali Lusi kaže da uživa u njemu.
"Ujutro se otkotrljam iz kreveta na prostirku za jogu. Volim biti što bliže tlu. Tako su živjeli naši preci. Energetski sam povezan sa zemljom. To je tako oslobađajuće", kaže Lusi.
Na društvenim mrežama rado dijeli isječke iz svog života, a otkrila je i da u budućnosti planira samodostatan život te se nada da će uzgajati vlastito voće i povrće unutar neke komune, ali izvan civilizacije, prenosi "24sata.hr".
