"Izbjegavala sam da se vidim s njim jer nisam željela da gledam kako propada. On je propao i mentalno i fizički. Znam koliko se mučio. Odmorio se sada. Osjećam da se sada oslobodio muka. I ja se osjećam oslobođeno nakon svega. Jedina stvar zbog koje krivim sebe jeste to što sam nekada bila pregruba u namjerama da ga dozovem pameti. Kritikovala sam ga što je sebi dopustio neke stvari, ali bila prilično oštra. Samo sam htjela da ga motivišem", priznaje Ilićeva, koja kaže da se njen otac nije ubio zbog njenog lajva i da je prije ovoga bio u Valjevu na psihijatriji i pokušavao da se ubije. Ona ističe da nikada nije bila seksualno zlostavljana od oca Joce, već da su je on i majka psihički maltretirali od pete godine života.

"Rekla sam da je njegova tadašnja djevojka primijetila da moj tata pokušava nju da napravi ljubomornom tako što je grlio mene. Imala sam 13 godina tada. Ona je za tu scenu rekla da joj izgledamo kao "incest boleština". Istina je da sam od pete godine psihički maltretirana. Moja mama je bila kao Hitler. Zbog toga se kod mene javila sumnja da su oni uopšte moji biološki roditelji jer je bilo nemoguće da se neko tako ponaša prema rođenom djetetu. Ja nemam nijednu sliku iz djetinjstva do svoje pete godine. Pokrenula sam temu utvrđivanja porijekla putem DNK analize prije četiri mjeseca, ali sada to nije važno. Ne zanima me ništa što se toga tiče", kaže Dunja za beogradske medije, a onda priznaje da ne želi da dođe na očevu sahranu jer smatra da bi samo bila nepoželjna.

"Planiram da obiđem njegov grob u miru, onda kada niko ne bude znao da sam došla. Tada ću biti s njim i emocijama. Planiram da živim, da preživim. Znam da sam sama na svijetu. Želim da se borim za sebe i boli me uho šta će ko za mene reći. Sada je jedini cilj da ja ostanem čitava", rekla je Dunja na kraju razgovora i priznala da je ne zanima šta ljudi kažu u vezi njenih golih fotografija na Instagramu.