Ekstremisti ne mijenjaju stavove ni kad griješe

O metakogniciji smo već pisali. Imaju je čak i majmuni, no o metakogniciji političkih ekstremista bi se već dalo raspravljati. To je zanimalo i naučnike s Univerziteta u Londonu.

Testiranje igrom

Oni nisu testirali nikakvo znanje o politici. Koristili su, naime, igru u kojoj su učesnici trebali procijeniti koja od dviju pokazanih slika ima više točaka.

Naučnici su najprije tražili od dvije grupe s oko 400 ljudi da ispune anketu koje mjeri njihova politička uvjerenja i stavove spram alternativnih pogleda na svijet. Tako su identificirali one na ekstremnim krajevima spektra prije samog testa sa slikama i tačkicama.

Nakon procjene na kojoj slici ima više tačkica sudionicima su potom pokazali dodatne informacije kako bi mogli korigovati svoju prvotnu procjenu i priznati da su eventualno pogriješili u onom prvom krugu. Iskreni odgovori o greškama su se nagrađivali novcem za dodatnu motivaciju.

Poenta tog testa je bilo otkriti koliko su ljudi u stanju priznati da su pogriješili.

Njihova studija je, dakle, bila test metakognicije, sposobnosti nekoga da prepozna kad nije u pravu.

Rezultati i tumačenja

Za one politički “umjerene” koji su prvi put donijeli pogrešnu odluku, pokazivanje tih dodatnih informacija učinilo ih je manje sigurnima u svoj izbor. S druge strane, radikalni su se zadržali na prvotnoj odluci čak i nakon što su vidjeli dokaze da griješe.

“Uvidjeli smo da ljudi radikalnih političkih uvjerenja imaju lošiju metakogniciju od onih s umjerenijim pogledima na svijet”, izjavio je glavni autor i neuroznanstvenik dr. Steve Fleming.

“Češće su uvjereni da su u pravu kad u stvari nisu te pružaju otpor promjeni svojih uvjerenja čak i kad ih suočite s dokazima da su pogriješili.”

Rekli su i da studija ukazuje na činjenicu da se radikalizam temelji na načinu razmišljanja koji “nadmašuje političke sklonosti”.

(geek.hr)