Upoznali su se u vrtiću, druženje nastavili u prvim školskim danima i do danas su jedno drugom najveća podrška. Doris Đurđević i Boris Cvijanović primjer su da prijateljstvo nema granice. On je zbog nje ostavio karate i rukomet i krenuo na ples. Ona mu strpljivo pokazivala korake i mimo časova. Sada nižu medalje.
"Plesni uspjeh možda jedne godine smo bili državni prvaci BiH u latino plaesovima na državnom prevnstvu u standardnim plesovioma još nimo imali priliku da odemo zato što nismo bili dovoljno spremni", kaže Doris Đurđević.
U školi i na plesu su zajedno. Dijele i jednaku strast pream prirodinim naukama. Doris briljira u fizici, Boris u matematici. U slobodno vrijeme rado skupa pogledaju film. Kada ih stignu obaveze, prijateljstvo ne smije da trpi.
"Kada je škola, ako moramo da učimo, tada ne možemo baš da se viđamo ali opet pričamo preko telefona", kaže Boris Cvijanović.
Iako djeluje da se razlikuju samo u prvom slovu imena, mlade Dobojlije priznaju da u njihovom odnosu bude i čarki. Ali one nisu prepreka za nastavak druženja.
"Jako smo različiti u dosta stvari stvarno ali suprotnosti se privlače pa se zato družimo vjerovatno, nadopunjavamo se", ističe Doris Đurđević.
"Nervira me kod nje to što često kasni, dogovorim se da ćemo napolje izaći ona kasni 20 minuta to se dešava veoma često", dodaje Cvijanović.
Razlike uspješno prevazilaze, više od decenije i streme ka tituli državnih prvaka u standardnim plesovima. Dok Boris još nema plan za srednju školu, Doris je napravila i onaj za studije. I tada će poručuju, biti jedno uz drugo.
