Nemamo asfaltni put, vodu, struju, ali volimo svoje selo i vraćamo se u Gubin podno Dinare. Livanjski kanton i federalne vlasti ne vode brigu ni računa o nama povratnicima, ali uprkos njihovom maćehinskom odnosu Srbi se vraćaju, priča Lazo Pajčin jedan od Gubinjana sa adresom u Srbiji.
Srbi u Livanjskom polju, i oni u Gubinu nisu i neće biti prepušteni sebi, poručeno je tokom posjete delegacije iz Republike Srpske i Srbije. Stiže pomoć za nastavak izgradnje crkvenog konaka u selu, kao i pomoć za 200 porodica sa područja Livna u nabavci građevinskih paketa.
- Dogovorili smo se da u roku od godinu dana, da za mjesec dana sveštenik srpske pravoslavne crkve dostavi 200 imena porodica koje žele da se vrate, a pokrajinski Sekreterijat za povratak i Sekreterijat Vlade RS će obezbjediti 200 građevinkih paketa i vidjeti u kom iznosu ljudi da poprave svoje kuće. Dogovorili smo se da dogodine ručamo u ovom konaku. Vlada Vojvodine će u vidu građevinskog materijala od milion dinara, to je 20.000 maraka, isto toliko će i Vlada Republike Srpske – kazao je Nikola Špirić, Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
U poslijeratnim godinama, a i danas Srbima povratnicima najveća pomoć i podrška stižu iz Republike Srpske i Srbije. One će i dalje biti najveći oslonac i adresa na koju Srbi iz Livanjskog polja mogu da pokucaju. Proteklih godina samo iz Republike Srpske stiglo je oko 400.000 KM pomoći.
Iako je prošlo više od dvije i po decenije kako su u vihoru rata morali otići sa ognjišta, Gubinjane vuče želja da se vrate u rodno selo i Livanjsko polje podno Dinare. Kažu samo tu se osjećaju svoj na svome.
