Trenutno se pred Županijskim sudom u Rijeci, po optužnici iz 2010. godine, sudi Juri Šimiću po komandnoj odgovornosti zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, s tim da se brani sa slobode.

Glavni pretres je završen 13. septembra, kada su održane i završne riječi stranaka, dok je objavljivanje presude zakazano za 2. oktobar.

"Prema dosadašnjoj praksi hrvatskih sudova u suđenjima pripadnicima hrvatskih oružanih snaga za ratne zločine nad Srbima i pripadnicima JNA, veća je vjerovatnoća da će i Šimić biti oslobođen nego osuđen", ocjenjuje "Veritas".

U saopštenju se podsjeća da su 29. septembra 1991. godine pripadnici "zengi" počeli opšti napad na sve vojne objekte JNA u garnizonu Bjelovar, koji su već 15 dana bili pod totalnom blokadom.

Na kraju dana pukovnik Rajko Kovačević, komandant 265. mehanizovane brigade, stacionirane u kasarni na Vojnoviću, naredio je obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne, nakon čega su oko 19.00 časova pripadnici "zengi" ušli u kasarnu iz koje više niko nije pružao nikakav otpor.

Po ulasku "zengi" u kasarnu Jure Šimić je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara, naredio da se strijeljaju komandant Kovačević i njegovi pomoćnici, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović.

Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu u kojoj su bili izloženi leševi ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima.

Dok je trajala borba za kasarnu na Vojnoviću, major JNA Milan Tepić /34/, komandant skladišta borbenih sredstava "Barutana" u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, minirao je magacin sa 170 tona eksplozivnih sredstava sa ciljem sprečavanja njegove predaje pripadnicima "zengi".

Tada su stradali on i vojnik Stojadin Mirković /19/, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda.

Hrvatska strana je potvrdila gubitak 11 svojih vojnika, zbog čega su poslije predaje iz osvete strijeljali komandira straže na tom objektu, starijeg vodnika Ranka Stevanovića iz Prokuplja.

U kasarni na Vojnoviću, pored ovih oficira, poginula su još šestorica pripadnika JNA - Zoran Krstić, Šukri Keljani, LJubiša Lazić, Nedeljko Jovetić, Ejupi Bertoli i Goran Radovanović, a zarobljeno je 59 oficira, podoficira i građanskih lica na službi u JNA.

Oko 250 vojnika, nakon fizičkih i psihičkih zlostavljanja u logorima u Bjelovaru, razmijenjeno je 9. novembra iste godine u Bosanskom Šamcu.

Šestorica zarobljenih rezervista JNA sa područja Bjelovara /Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Milorad Đorđević/, izdvojeni su i zatvoreni u policijsku stanicu, odakle su ih četiri dana kasnije izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i strijeljali ih iste noći u šumi Česma, nedaleko od mjesta Malo Korenovo.

Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, koji je igrom slučaja, iako je zadobio tri prostrelne rane, preživio strijeljanje.

Za ove zločine nad pripadnicim JNA, tada jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem sastavu je u to vrijeme formalno-pravno bila i Hrvatska, još niko nije osuđen, iako je bilo i prijava pred Haškim tribunalom i optužnica pred Vojnim sudom u Beogradu i suđenja pred hrvatskim sudovima.

Predsjedništvo SFRJ je 19. novembra 1991. proglasilo majora Milana Tepića, iz Komlenca kod Bosanske Dubice, narodnim herojem, posljednjim i jedinim u proteklom ratu, dok je Predsjednik SR Jugoslavije 31. decembra 1999. odlikovao vojnika Stojadina Mirkovića iz Gornje Leskovice kod Valjeva "Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena".

Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve posthumno je 2014. godine odlikovao Stojadina Mirkovića ordenom Svetog Save trećeg stepena "za vrlinski život, požrtvovanost i posvedočenu ljubav prema Bogu i bližnjem svom".