Nađa Duhaček, iz Centra za ženske studije kaže da su očekivali neke reakcije, ali da su htjele da ukažu na neravnopravnost u društvu, koja je, kako kaže najbolje prikazana kroz slučaj Marije Lukić iz Brusa.

"Postavili smo kecelju usred dana, prolaznici su sve vidjeli. Kecelja je stajala tamo samo par minuta. Birali smo namjerno spomenike koji su u javnom prostoru. Smatram da ovo nije skrnavljenje, nije ni umjetnost, to je samo aktivizam koji skreće pažnju na činjenicu da muškarci čine 99 odsto javnog prostora u našem gradu. Porukama na keceljama skrenuli smo pažnju na pitanja koja su važna - kazala je Duhaček za TV Prva.

Jedno od tih je pravo na abortus, a voditelje je zanimalo da li je spomenik patrijarha izabran jer je on govorio da je abortus čedomorstvo, ili je izabran kao simbol crkve.

"Nije lično pitanje, već pitanje institucije koje predstavljaju, u ovom slučaju crkve koja strukturno krši različita ženska prava", odgovorila je ona.

Ona kaže da razumije da je to izazvalo neka loša osjećanja kod ljudi.

"Bilo nam je važno da pokrijemo različite muškarce iz naše nacionalne istorije i muškarce koji su se bavili različitim važnim profesijama, da simbolički ukazuju na različite institucije, a jedna od njih je crkva", kazala je ona.

Ona tvrdi da kecelja nije uvreda, već lepa stvar, kao i da su ideju videli od koleginica iz Španije.

Ipak, tvrdi da cilj akcije nije uključivao analizu radnih biografija ljudi čije spomenike su koristili u svom "performansu".

"Crkva je institucija koja krši moja prava. Crkva ne plaća porez u ovoj zemlji već godinama. U crkvi nemaju pravo da napreduju žene, unutar te hijerarhije. Crkva konstatno šalje poruku da je moj seksualni život pitanje te organizacije. Jedna od ilustracija je izjava da su žene pobile kroz abortus više ljudi nego Hitler i Musolini", zaključuje Nađa.