Mediji su tada pisali da su se prilikom otvaranja Svetog groba desili čudni fenomeni na nebu, da su se čuli zvuci trube. Maropolo to nije vidjela, ali je uočila nešto drugo.

– Ja to nisam rekla, jer sam u trenutku otvaranja Svetog groba bila unutra sa drugima. Nije bilo takvog fenomena, ali kada sam izašla napolje, odkako smo počeli da istražujemo grob, instrumenti koje smo predhodno postavili na ploču groba da bi zabilježili svaki trenutak, vibracije i slično, jednostavno su se isključili. To je bio fakt. Ne mogu to da objasnim, ali sam sve snimila. Sa sigurnošću mogu da kažem da oko tog mjesta postoji neka energija, koja je veoma, veoma jaka.

Naš posao na ovom projektu doživjela sam sa velikim poštovanjem i zavjetom prema ovom jedinstvenom spomeniku hrišćanstva. Cilj je bio da se anuliraju deformacije svete Edikule, koje su bile vidljive na vratima nakon restauracije od 1810. godine. Bilo je uočljivo da i podzemne vode ugrožavaju objekat, i da ima promjena na terenu. Otvaranje groba Isusa je bilo jedinstveno i izazovno, jer smo to morali da učinimo bez ikakve greške. Istovremeno, predstavljalo je i veliko iskustvo, emocionalno i religiozno, jer se dešavalo sedam vijekova nakon posljednjeg otvaranja.

Kada smo ukloini ploču, u Svetom grobu nije bilo nikakvih predmeta. Nisam ni očekivala da ćemo nešto naći. Našli smo prazan grob, pri čemu su bila vidljiva oštećenja na donjoj ploči groba. Ona je kamena i na njoj ima rezbarija. Ploča je bila slomljena, a bilo je i sitnih kamenčića. Naravno, izvršili smo potrebne reparacije, ali slomljenu ploču smo ostavili onakvu kakva jeste. Samo smo je prekrili sa bijelom mermernom pločom – kaže Maropolo.

Postoje različita mišljenja da li je baš na tom mjestu bila pećina u koju je Josif sahranio Isusa. Imali sumnje u to, bilo je pitanje novinara Dnevnika.

– Ono u šta sam sigurna jeste da je ploča koju smo otkrili upravo ona iz perioda cara Konstantina i carice Jelene. To znači da sam ubijeđena da je ovo upravo to mjesto, koje su oni otkrili kao Sveti grob i gdje su napravili crkvu – kaže Maropolo.

Njen i zadatak njenih kolega stručnjaka nije bio samo da izvrše rekonstrukciju Hristovog groba, već i cijele crkve Edikule. Projekat je uključivao uklanjanje željeznih stubova koji su podupirali crkvu sa svih strana, a koji su bili postavljeni 50-tih godina prošlog vijeka. To je podrazumijevalo ojačavanje kamenih blokova od kojih je izgrađen hram podignut 325 godine od strane rimskog cara Konstantina na mjestu za koje se vjeruje da je sahranjen Isus Hristos.

U Bibliji, u jevanđelju po Mateji, piše da je nakon smrti Isusa razapetog na krstu na mjestu Golgota, Josif uzeo njegovo tijelo, umotao ga u bijelo platno i sahranio u pećini u kojoj je izdubio sopstveni grob. Konstantinovu crkvu na Svetom grobu uništio je muslimanski kalif Al-Hakim 1009. godine, a u 12. vijeku krstaši su joj dali sadašnji izgled. Posljednji put je bila rekonstruisana u 19. vijeku. Sa njom je upravljala Grčka pravoslavna crkva, Jermenska pravoslavna crkva i Rimokatolička crkva.

Ona objašnjava da je Sveti grob bio otvoren 60 sati, i da su oni za to vrijeme završili sve što je bilo planirano. Radili su osam mjeseci, samo noću, da bi poklonici mogli posećivati sveto mjesto.

– Uzeli smo male uzorke kamenja koje smo tamo našli i sada ćemo ih analizirati u Atini, pa ćemo vidjeti šta će pokazati istraživanje, kaže Maropolo.Tokom istraživanja stručnjaci su tamo primjetili da postoje podzemne vode. Zato smo, dodaje ona, zatražili dozvolu da istražimo i podzemnu oblast. Podzemni dio je erodiran i napravili smo studiju kako da ubuduće intervenišemo da bi zaštitili svijetu Edikula i crkvu Svetog groba.

U Svetom Gradu uvek je sve nestvarno i zato ne gledajte očima, gledajte dušom i srcem i sa mnooogo mašte.
Danas je stvarnost nadmašila maštu.
Ovako to izgleda unutra.
Srecan praznik svima koji slave. pic.twitter.com/wD6UCm6dyQ

— Kibucnik... (@kibucnik) April 18, 2020