Lider Pjongjanga Kim Džong-un ugostio je predsjednika iz Seula Mun Džae-ina u istorijskoj posjeti, a poslije susreta lidera dvije Koreje, mediji su ponovo počeli da pišu o ujedinjenju.
Južna i Sjeverna Koreja poslije 70 godina neprijateljstva nikada nisu bile bliže uspostavljanju mira na poluostrvu.
Poslije samita u aprilu i istorijskog rukovanja na granici dvije Koreje, predsjednici Kim Džong-un i Mun Džae-in održali su trodnevni samit u Pjongjangu, gdje su postigli niz sporazuma, uključujući obećanje Kima da će trajno zatvoriti glavni nuklearni kompleks Sjevera ako SAD preduzmu odgovarajuće mjere, kao i da će prihvatiti međunarodne inspektore koji će nadzirati zatvaranje ključne lokacije za raketna testiranja.
Nakon samita dvije Koreje u aprilu, mediji su ponovo počeli da pišu o ujedinjenju, kada je postalo jasno da zemlje idu ka istorijskom pomirenju. Analitičari su procijenili da bi ujedinjenje sjevera i juga moglo da košta oko tri biliona dolara u najboljem slučaju, a proces bi trajao nekoliko decenija.
Konačna cijena u velikoj mjeri zavisila bi od toga šta je katalizator za ponovno ujedinjenje.
Južna Koreja ima 50 miliona stanovnika, gotovo dvostruko više nego nešto veća Sjeverna Koreja. Ekonomska razlika između dvije zemlje je ogromna, pa tako BDP Sjeverne Koreje ne iznosi ni stoti dio BDP-a 12. ekonomije na svijetu.
Južna Koreja ima 93.000 kilometara asfaltiranih puteva, a Sjeverna Koreja svega 724. Bruto društveni proizvod Južne Koreje iznosi oko 33.000 evra po stanovniku, a u Sjevernoj Koreji oko 1.600 evra. Dječaci u uzrastu od pet godina u Južnoj Koreji visoki su u prosjeku 113 centimetara, devet centimetara viši nego njihovi sjevernokorejski vršnjaci. Južnokorejci u prosjeku žive 83 godine, 12 godina duže nego sjeverni susjedi.
Sjeverna Koreja ima stratešku prednost za privlačenje stranog kapitala - svoj položaj. To što stoji između velikih ekonomija dvije zemlje, Južne Koreje i Kine, čini sjever poželjnim mjestom za nove puteve i pruge koje bi olakšale trgovinu, pa čak i privatne investicije u nekretnine, kada bi se zemlja otvorila za strane investitore.
Još jedna prednost Sjeverne Koreje su mladi ljudi. Prosječna starost ljudi na Sjeveru je 34 godine, naspram 42 u Južnoj Koreji. Za ekonomiju juga priliv mladih radnika koji žele da transformišu svoj život bio bi velika prednost. Ovi potencijalni radnici su brutalnom politikom odsječeni iz modernog društva, što znači da bi im trebalo obrazovanje i obuka kako bi funkcionisali u naprednoj ekonomiji.
Vjeruje se da Sjeverna Koreja ima vojsku od 1,1 milion vojnika, sa 7,7 miliona rezerve. Pjongjang navodno posjeduje više od 1.300 aviona, 300 helikoptera, 250 amfibijskih plovila, 430 borbenih brodova, 4.300 tenkova, 2.500 oklopnih vozila, 70 podmornica i 5.500 bacača raketa.
Sjeverna Koreja ima 10 nuklearnih bombi, rakete kratkog i interkontinentalnog dometa i od 2.500 do 5.000 tona zaliha hemijskog oružja.
Sa druge strane, Južna Koreja ima vojsku od 625.000 aktivnih vojnika, ali i preko 13 miliona ljudi u rezervi. Pored toga, jug ima značajno manje vojne opreme za razliku od severa.
Kombinacija mlade radne snage i rudnih bogatstava na sjeveru i kapitala, stručnosti i infrastrukture na jugu pogodovala bi stvaranju moćne nacije. Još je studija iz 2009. godine prognozirala da bi ujedinjena Koreja poslije 30-40 godina prestigla sve članice G7, izuzev Sjedinjenih Američkih Država.
