Gotovo svaki automobil sa srpskih auto-placeva, kao i iz oglasa, ima "vraćenu" kilometražu. Magična cifra od 200.000 km na cajgeru ne smije nikada biti premašena, parola je naših preprodavaca. Skoro da nema polovnjaka u Srbiji koji na instrument-tabli ima dvojku kao prvu cifru. Raspon od 179.000 do 196.000 kilometara je pravilo bez izezetka.
Međutim, i kupci u Srbiji to veoma dobro znaju. Oni će prije povjerovati da je "baba vozila auto do pijace", nego da je auto prešao manje od 200.000 km... Stvarnost je, naravno, potpuno suprotna. Teško da ima rabljenih automobila koji su prešli manje od 400.000 kilometara. Ipak, cijena je najveći faktor kada se kupuje vozilo, pa mušterije često zažmure kada gledaju kilometar-sat.
Manipulacije sa kilometrima su toliko razrađene da ne postoji program koji može da otkrije da je kilometraža vraćena. Jedini dokaz je knjiga (u posljednje vrijeme elektronska) o održavanju u ovlašćenim servisima, mada se i to može falsifikovati ako je riječ o klasičnoj knjižici. Tu je i podatak sa tehničkih pregleda, ali i to je slučaj kada je automobil kupljen u Srbiji. Međutim, vozila stara 10 i više godine to uglavnom nemaju. Takođe, postoje tradicionalne metode pomoću kojih možete da istražite koliko je auto zapravo rabljen prije nego što je ulickan, namazam i parkiran na plac. Auto koji je prešao 300 hiljada i više pređenih kilometara može da ima probleme s motorom, pogonskim sklopom, mjenjačem, upravljačkih mehanizmom, kočnicama, elektronikom, vješanjem...
Ipak, kupac golim i pažljivim okom može da otkrije mnogo toga. Еvo 10 osnnovnih pravila za utvrđivanje istinske kilometraže.
1. Svježe ofarbana karoserija
2. Kvačilo hvata visoko
3. Istrošenost tekstila i obloga sjedišta i komandi
4. Izgorio izduvni lonac
5. Brazde na kočionim diskovima
6. Izguljene nožne komande
7. Zazor na upravljaču
8. Svježe opran motor
9. Motor radi nemirno i dimi
10. Auto ima nove gume.
