Novi Zavjet je od Riječi, zato ni jedna riječ u njemu zapisana nije od suviška. Novi Zavjet je o Riječi, zato ni jedan događaj u njemu opisan nije bez pouke. I zato, jevanđeljski događaji koji su prethodili prvim Njegovim opisanim čudima i zapisanim riječima van svake sumnje projavljuju spasenje.

Znajući ovo, ipak ne shvatam zašto Sveto Jevanđelje od Mateja počinje rodoslovm Isusa Hrista i zašto je u istom naslovu sa njegovim rođenjem? Zar je to jednako bitno? Ne nahodim nikakvo spasonostvo niti nadahnuće u suvoparnom nabrajanju imena i rodbinskih veza. Taj „spisak“ je uvijek bio nešto što preskačem pri čitanju, da bih prije došao do inspirišućeg teksta o događaju Roždestva. Brojni motivi Božića, pored pouka namijenjenih ljudima na ličnom planu, nose i pouke o socijalnim korelacijama ali i o osnovama društvenog uređenja koje su mi posebno interesantne.

Mjesto događaja, pećina

Pored svih objašnjenja simbolike odabira baš ovog mjesta, za mene je motiv pećine projavio i pouku o poželjnim elementima društvenih postavki. Naime, u doba Rimljana, pored privatne postojali su i drugi oblici svojine. Tada su pećine spadale u Res Nullius (stvari koje ne pripadaju nikome) ili Res Communis (zajedničke stvari), zavisno od toga da li su bile van upotrebe ili su koristile nekoj opštoj svrsi. Vitlejemska pećina je imala status Res Communis jer je služila pastirima za potrebe i pripadala je svima.

Ne zaključujem ovde da je Communis-am Hristom preporučeno društveno uređenje, ali sam siguran da Mu je svima dostupno javno zdravstvo baš po volji. Naročito radi brige o majci i djeci.

Pouka Roždestva – ukidaju se sve razlike među ljudima

Ako vjerujemo da „Djeva danas Prevečnoga rađa..“ da Bog postaje čovjek, kako onda možemo držati do bilo kakvih podjela među ljudima? Svemoćni, Prevečni Car slave silazi sa prestola Nebeskoga u dolinu plača i uzima na sebe slabo, smrtno tijelo (!) – a slaba, smrtna tijela nastave da se međusobom i dalje dijele!? Ne shvatam koja statusna ili tjelesna podjela može da se održi pred Bogomladencem u pećini, položenim u jasle? Koja gradacija u dostojanstvu može tu da opstane?

Rekao bih da svaka podjela, po bilo kom osnovu, jeste suštinska negacija Božića ali i cijelog Novog Zavjeta. Svaka podjela, po bilo kom osnovu, uvod je u zločinstvo.

Drugost - naš posljednji čin

Zanemarujući ovu neizrečenu pouku Hristovu, datu samim rođenjem, hrišćani su kao i ostali nastavili sa izgradnjom drugosti tj. podjela na „nas“ i „njih“ po svim osnovama. Drugost ne samo da stvara razliku između onoga što mislimo da smo „mi“ i onoga što percepiramo da su „oni“, već kako smo vidjeli pogoduje i razvoju predrasuda, stereotipa i socijalne nejednakosti. Da, svaka drugost koja konstruiše svoju ili tuđu različitost od univerzalnog je varvarsko kidanje svečovječanskog tkiva od kojeg je satkan humanum. Divljaštvo slično vađnju masti, poznatom kao pravljenje čvaraka.

Počeli smo sa podjelom Crkve na Zapadnu i Istočnu, uz dalje fragmentacije i međusobna zatiranja. Nakon intravjerskih podjela uslijedile su i podjele na genuse, većinske i manjinske. Posljedično, došli su i genocidi. Danas su aktuelne intragenusne podjele, naročito na našim prostorima, čije posljedice se neće moći ni kvalifikovati pozitivnopravnim kategorijama. Ovo je posljednji čin.

Možda zbog toga Sveto Pismo Novoga Zavjeta i počinje od mapiranja genusa – rodoslova? Možda je u tome prva, neizrečena, pouka Hristova? Ako je previđamo, da li je uopšte moguće dobro shvatiti i ispuniti ostale zapise i opise Riječi? Pitam se, da li između pomenutih lica u rodoslovu Isusa Hrista postoje drugosti zbog kojih se mi danas istrjebljujemo ili po kojima se dijelimo na „nas“ i „njih“?