Alija Izetbegović o "postepenoj evoluciji" Srba u "poslušni narod"

Neobično je da je upravo Alija Izetbegović, osnivač i prvi lider SDA, objašnjavajući šta on i njegovi istomišljenici žele postići Dejtonskim sporazumom, započeo svoj osvrt na Televiziji Hajat, devedesetih godina, riječima koje neodljivo podsjećaju na najpoznatiji citat iz priče o “tamnom vilajetu”.

U toj storiji o kralju koji s vojskom stiže na kraj svijeta i ulazi u pećinu, pominje se misteriozni glas sa porukom: “Ko uzme ovo kamenje, kajaće se, ko ga ne uzme, kajaće se”. Na istom tragu, i Izetbegović, kao personalna sublimacija antiandrićevskog duha u BiH, objašnjava voditelju kakav je njegov odnos prema Srbima u ovoj zemlji.

“Ne damo im da izađu, a ne damo im ni da uđu”, tumači vođa SDA. To je trebalo da znači – neće im biti dopušteno odvajanje od BiH, odnosno samostalnost, ali će biti spriječeni i u pokušajima da učestvuju u njenom funkcionisanju, jer će – zlonamjerni, kakvim ih je Bog dao – biti isključivo kočničari, ako im se dozvoli da participiraju u upravljanju.

Jasno dajući do znanja da ga zanima isključivo teritorija Republike Srpske, ali ne i njeno stanovništvo, Izetbegović opisuje polovinu zemlje kao prostor apsolutnog mraka. Ipak, u nastupu perverzne nade, ostavlja mogućnost da će “Karadžićevi Srbi”, kako ih je nazvao, postepeno evoluirati u pravcu prihvatljivom za sarajevske standarde. A to znači tek nestandardno ime i prezime, uz stavove koji će biti potpuna kopija unitarnog koncepta, formulisanog unutar jednog naroda.

Dok se to ne desi, jer je, naravno, riječ o cilju rezervisanom za daleku budućnost, Izetbegović je imao i kratkoročni projekat, nazivajući ga “mirnom reintegracijom”. Fraza nije nepoznata, niti originalna, pošto je tih godina intenzivno korištena tokom uspostavljanja Tuđmanove vladavine u istočnoj Slavoniji, nakon famoznog Erdutskog sporazuma.

Zanimljivosti

Horoskop za 26. novembar: Pročitajte šta vam zvijezde danas poručuju

Sa više slatkorječivosti od Ejupa Ganića i sličnih kreatura u okruženju, Alija Izetbegović je planiranu “mirnu reintegraciju” u BiH predstavio kao jednostavnu pobjedu “svjetla nad tamom”. Federacija BiH će biti, fantazirao je Izetbegović, sinonim za demokratiju, toleranciju, ekonomski prosperitet i ostale vrline, dok će se Republika Srpska, kao “prostor tame”, urušiti sama od sebe, suočena sa tako “superiornim” modelom s druge strane međuentitetske linije.

Koliko je FBiH u tome uspjela, ne samo do kraja života Alije Izetbegovića, nego i u decenijama nakon njegovog odlaska sa životne scene, jasno je svakom ko pokuša nepristrasno sagledati procese u (post)dejtonskoj tvorevini. Daleko od toga da je RS savršenstvo bez mane, ali je neophodno drastično političko i životno sljepilo da bi se tokovi posmatrali kroz vrlo žilavu Izetbegovićevu crno-bijelu prizmu.

Međutim, baš kao što je na početku izlaganja na Hajatu prekršio nepisano pravilo da se “autentične bosanske patriote” nikada ne referišu na Andrića, ni svjesno, ni nesvjesno, Izetbegović senior imao je snažnu poruku za generacije koje dolaze, među vlastitim sunarodnicima.

Zaokružujući sopstveni opis “idealne FBiH” koja treba da postane “magnet” za Republiku Srpsku, Alija je poručio: “Ako u tome ne uspijemo, mi ne zaslužujemo čitavu Bosnu”.

Gradovi i opštine

Potvrđeno za ATV: Rada Manojlović u Trebinju za doček Nove godine

Jesu li uspjeli? Ako bilo koji sljedbenik osnivača SDA, ne samo stranački, nego i “vrijednosni”, pozitivno odgovori na ovo pitanje, a da mu pri tom, pod teretom laži, ne zaigra nijedan mišić na licu, neka slobodno preuzme “nagradu” – svojevrsni “svijetli vilajet” umjesto “tamnog vilajeta”, zemlju u kojoj Republici Srpskoj neće biti dozvoljeno da “izađe”, ali, boga mi, ni da “uđe”, piše Banjaluka.net.