Velike bijele ajkule su strah i trepet okeana, ali predatori postaju plijen

Do sada je poznata samo jedna vrsta koja lovi velike bijele ajkule — orke, ili kitovi ubice. Ovo ponašanje je do sada zabilježeno jedino uz obale Južne Afrike, gdje orke preferiraju lov na odrasle ajkule, jer im pružaju više hrane.

Međutim, naučnici su posmatranjem otkrili specijalizovano jato orki u Kalifornijskom zalivu koje napada mlade ajkule, prevrće ih i vadi im jetru — organ izuzetno bogat energijom — kako bi je podijelilo među članovima jata, saopšteno je iz „Frontiersa“.

Specijalizovano jato orki-lovaca na ajkule u Kalifornijskom zalivu snimljeno je kamerom kako vješto cilja mlade bijele ajkule. Ovo jato, poznato kao Moktezumino jato, možda koristi toplije vode koje mijenjaju područja mriješćenja ajkula, kako bi lovilo mlade jedinke koje nemaju dovoljno iskustva da pobjegnu kao starije. Ova zapažanja ukazuju da orke možda češće love bijele ajkule nego što se mislilo. Ipak, šira istraživanja i prikupljanje dodatnih podataka neophodni su za donošenje čvrstih zaključaka.

– Vjerujem da orke koje jedu elasmobranhije – ajkule i raže – mogu pojesti veliku bijelu ajkulu bilo gdje, ako to požele. Ovo ponašanje svjedoči o naprednoj inteligenciji orki, strateškom razmišljanju i sofisticiranom društvenom učenju, jer se tehnike lova prenose s generacije na generaciju unutar jata – rekao je morski biolog Erik Higera Rivas, direktor projekta u organizacijama „Conexiones Terramar“ i „Pelagik Life“, i glavni autor članka objavljenog u žurnalu Frontiers in marine science.

Predatori postaju plijen

Naučnici su tokom rutinskog praćenja orki posmatrali dva lova u kojima su ubijene tri bijele ajkule. Lovovi su detaljno zabilježeni, a pojedine orke identifikovane su po karakteristikama na njihovim leđnim perajima.

Tokom prvog lova, u avgustu 2020. godine, pet orki je jurilo mladu bijelu ajkulu. Natjerale su je na površinu i zajednički je prevrnule. Na kraju su je odvukle pod vodu i ponovo se pojavile s jetrom ajkule u ustima. Ubrzo nakon toga, uradile su isto s drugom mladom ajkulom. Drugi lov, viđen u avgustu 2022. godine, imao je sličan tok: pet orki prevrnulo je mladu bijelu ajkulu na leđa i izbacilo je na površinu. Ajkula je krvarila iz škrga, a njena jetra bila je vidljiva. Orke su je pojele.

Kad se ajkula prevrne, dolazi do stanja poznatog kao tonična nepokretnost, koje mijenja njenu svijest o okolini i parališe je.

– Ovo privremeno stanje čini ajkulu bespomoćnom, što orkama omogućava da izvade njenu hranljivo bogatu jetru i vjerovatno pojedu i druge organe, prije nego što ostatak tijela napuste – objasnio je Higera.

Na osnovu povreda na tijelima ajkula, naučnici smatraju da su orke možda razvile specijalizovanu tehniku za izazivanje ovog stanja. To je lakše izvesti sa manjim ajkulama, a manje iskusne mlade jedinke predstavljaju lakši plijen.

– Ovo je prvi put da vidimo orke kako više puta ciljano napadaju mlade bijele ajkule. Odrasle bijele ajkule brzo reaguju na orke lovce, potpuno napuštajući sezonska okupljališta i ne vraćaju se mjesecima. Ali ove mlade bijele ajkule možda su naivne u pogledu orki. Još ne znamo da li su reakcije bjekstva bijelih ajkula instinktivne ili se moraju naučiti – rekao je dr Salvador Jorgensen sa Državnog univerziteta Kalifornije, koautor članka.

Nakon identifikacije, utvrđeno je da je jato zapravo Moktezumino jato, nazvano po istaknutom članu grupe. Ovo jato već je viđano kako lovi raže, kao i ajkule bikove i ajkule kitove, pa je moguće da su iz tih iskustava naučile kako da savladaju velike bijele ajkule.

Promjene u područjima, promjene u ishrani?

Promjene u rasprostranjenosti velikih bijelih ajkula u Pacifiku mogle su Moktezuminom jatu pružiti novu priliku. Klimatski događaji poput El Ninja izgleda da su izmjenili područja mriješćenja bijelih ajkula i povećali njihovo prisustvo u Kalifornijskom zalivu, što znači da su izloženije ovom jatu, a svaka nova generacija mladih ajkula može postati sezonski plijen.

Ipak, ovo su za sada samo zapažanja. Naučnici planiraju detaljno istraživanje ishrane ove populacije orki, kako bi utvrdili da li one redovno love bijele ajkule ili se fokusiraju na mlade jedinke kada su dostupne.

– Do sada smo posmatrali samo ovo jato kako jede elasmobranhije. Možda ih ima još. Prikupljanje podataka o izuzetnom načinu ishrane orki u ovom regionu omogućiće nam da razumijemo gdje se nalaze njihova ključna staništa, kako bismo mogli stvoriti zaštićene zone i primijeniti planove upravljanja radi smanjenja uticaja čovjeka – rekla je dr Frančeska Pankaldi iz Interdisciplinarnog centra za pomorske nauke Nacionalnog politehničkog instituta, koautorka studije.

(Telegraf)