Vještačka inteligencija "krade" narodu jeftinu struju

Ta zemlja trenutno raspolaže sa 800 megavata (MW) kapaciteta u centrima za obradu podataka, ali novi projekati koji su već dobili urbanističke dozvole zahtijevaju oko 4.200 MW, dok još 9.100 MW čeka na odobrenje.

Projekti koji su već u pripremi povećali bi potražnju za električnom energijom u zemlji za 50 odsto u odnosu na trenutnih 25.000 MW, upozorio je Statnet.

"Jednogodišnja pauza daje vladi vremena da stekne veću kontrolu nad rastom centara za obradu podataka i obezbijedi da dobijemo one centre koji su nam zaista potrebni", izjavio je ministar za digitalizaciju Torgeir Mikelsen.

Oslo planira uvođenje licenci za centre za obradu podataka.

Velika potrošnja struje

Razvoj vještačke inteligencije donio je brojne tehnološke mogućnosti, ali i otvorio ozbiljno pitanje potrošnje električne energije. Iza svakog razgovora sa vještačkom inteligencijom, generisane fotografije ili obrađenog dokumenta stoje moćni računari smješteni u ogromnim centrima za obradu podataka. Ovi centri rade neprekidno, a za funkcionisanje hiljada servera potrebne su velike količine struje. Sa sve masovnijom upotrebom vještačke inteligencije raste i potreba za izgradnjom novih centara, što predstavlja sve veći izazov za elektroenergetske sisteme širom svijeta.

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), centri za obradu podataka u svijetu su tokom 2025. godine potrošili približno 485 teravat-časova električne energije. To je za 17 odsto više nego godinu ranije, dok je potrošnja centara namijenjenih prvenstveno vještačkoj inteligenciji porasla za čak 50 odsto. Procjene ove agencije pokazuju da bi ukupna potrošnja električne energije u centrima za obradu podataka do 2030. godine mogla dostići 950 teravat-časova, odnosno približno tri odsto svjetske potrošnje struje.

Poseban problem predstavlja činjenica da se električna energija ne troši samo na rad računara. Moćni procesori tokom obrade ogromnih količina podataka proizvode velike količine toplote, zbog čega su neophodni složeni sistemi hlađenja. U zavisnosti od efikasnosti centra, samo na hlađenje može otpadati od oko sedam do više od 30 odsto njegove ukupne potrošnje električne energije. Pojedini sistemi hlađenja zahtijevaju i značajne količine vode, što otvara dodatna pitanja o uticaju ove industrije na životnu sredinu.

Nagli rast potrošnje predstavlja izazov i za države koje nastoje da obezbijede stabilno snabdijevanje električnom energijom. Za razliku od klasičnih potrošača, veliki centri za obradu podataka koncentrišu ogromne potrebe za strujom na relativno malom prostoru. Zbog toga njihova izgradnja može zahtijevati proširenje elektroenergetske mreže, nove transformatorske stanice i dodatne proizvodne kapacitete. Ukoliko rast potražnje ne bude praćen odgovarajućim investicijama, postoji rizik od dodatnog opterećenja mreže i povećanja troškova snabdijevanja električnom energijom.

Iako tehnološke kompanije ulažu u energetski efikasnije procesore, obnovljive izvore energije i savremene sisteme hlađenja, pitanje je da li će ta poboljšanja moći da prate brzinu širenja vještačke inteligencije. Novi modeli postaju efikasniji, ali istovremeno raste broj korisnika i složenost zadataka koje obavljaju. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje koliko će električne energije u budućnosti biti potrebno za održavanje digitalne infrastrukture i da li će elektroenergetski sistemi moći da isprate sve veće potrebe tehnološke industrije.