Iako jugoslovenski dinar već dugo nije u opticaju, u ponekim se novčanicima ipak sačuvala pokoja novčanica, a primjerci kultne “novčanice s greškom” sačuvali su se i u privatnim, numizmatičkim zbirkama i ponekad se mogu naći u prodaji.
Kada je 1985. godine svečano izašla iz štamparije, niko nije slutio da će krupna, papirnata novčanica od 5.000 tadašnjih dinara, s likom Josipa Broza Tita, biti jedna od rijetkih koja će i nakon što je jugoslovenski dinar “sahranjen”, ostati “živa”.
U numizmatičkim zbirkama je ima i danas, ali u istoriju nije ušla kao vrijedna novčanica, nego kao “roba s greškom”, a upravo je cijena tih primjeraka s greškom danas i do deset puta veća od cijene starih novčanica iste vrijednosti, ali bez mane, piše Večernji.
Naime, u bivšoj državi je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka odlučeno da je vrijeme da se, već pomalo izlizana serija novčanica koje su do tada bile u opticaju, zamijeni svježom i savremenijom
Ideja je bila da, u toj novoj seriji, novčanice različitih vrijednosti predstavlja po jednu od jugoslovenskih republika. Bilo je zamišljeno da na naličju novčanice bude prepoznatljiv motiv, iz republike koju predstavlja, a na licu novčanice portret neke istorijske ličnosti iz te republike.
Kako bi se “igralo po pravilima”, određeno je da novčanica najmanje vrijednosti predstavlja najmanju republiku bivše države, a ona najveće vrijednosti – najveću, pa je tako odlučeno da na novčanici od 10 dinara bude motiv i ličnost iz Crne Gore, a na najvrijednijoj, onoj od 1.000 dinara, motiv i ličnost iz Srbije. Odlučeno je, takođe, da najjača novčanica, od 5.000 dinara, predstavlja Jugoslaviju, te da prva probije led i ugleda svjetlo dana.
Ubrzo se, s ideje, prešlo i na realizaciju pa je 1985. godine krenulo izdavanje nove serije novčanica, uvođenjem novčanice od 5.000 dinara, na kojoj je bio lik Josipa Broza Tita.
Upravo se na prvoj novčanici potvrdila ona da se “prvi mačići u vodu bacaju”, iako, zbog njene vrijednosti, o bacanju, nije bilo ni govora.
Kako piše Večernji list, nakon svih kontrola, koje je ta prva i najveća novčanica iz nove serije prošla, iz kovnice novca ona je izašla kao “roba s greškom”, jer, uz lik Tita i godinu njegovog rođenja 1892, kao godina smrti, umjesto 1980, greškom upisana godina 1930.
Prema podacima s novčanice, na dan njenog izdavanja, Tito je bio mrtav već više od pola vijeka, iako je od njegove smrti tada bilo prošlo tek pet godina.
Iako se navodilo da pogrešno navedena godina Titove smrti, nije jedina greška, jer ni izgled, kao ni opis novčanice, nisu odgovarali onom najavljenom u službenom listu, tadašnji generalni direktor Zavoda za izradu novčanica izjavio je kako je, od 14 miliona štampanih novčanica, samo četiri odsto onih s greškom. Po toj računici je, u opticaju bio nemali broj od čak 560.000 “feleričnih novčanica”.
Međutim, iako, prema međunarodnim propisima, zbog samo jednog promila novčanica s vidljivom greškom, država treba da povuče iz opticaja čitavu spornu seriju, novčanica s Titovim likom i sa itekako vidljivom greškom, u bivšoj državi ipak nije bila povučena.
Na svojevrstan je način “kažnjena” novčanica koja je bila druga po vrijednosti i koja je trebalo svjetlost dana da ugleda 1986. godine. Iako su matrice bile gotove i sve je bilo spremno za njeno štampanje, novčanica, u apoenu od 1.000 dinara sa likom Vuka Stefanovića Karadžića, koja je trebalo da predstavlja Srbiju, nikada nije puštena u opticaj, dijelom i zbog toga što ju je i prije rođenja “pojela inflacija”, zbog čega se išlo na izdavanje novčanica sve većih apoena…
Bilo kako bilo, novčanica sa Titovim likom i danas je “popularna” u Hrvatskoj, a ponekad se neka ponudi i na prodaju na Njuškalu.
Međutim, oni koji žele da kupe novčanicu sa greškom, moraće da izdvoje više nego za njenu “bliznakinju bez mane”, jer je, na numizmatičkom tržištu danas i do deset puta skuplja od novčanice na kojoj je navedena tačna godina Titove smrti.
Novčanice bez greške mogu se kupiti za svega nekoliko stotina dinara, dok za onu sa greškom treba izdvojiti od 3.000 dinara (50 KM) i više.
