Božićni post već uveliko traje i nalaže da se pričestite i ispovijedite svake nedjelje. Ali šta ako vas je sramota da se ispovijedite svešteniku?
Ima mnogo ljudi koji nikad nisu otišli na ispovijest u crkvu jer ih je sramota. Sveštenik Andrej Еfanov to ovako objašnjava:
"Ispovijesti se ne treba stidjeti. Jer to su mahinacije đavolje: on hoće da se ne stidimo svojih grešaka, nego da se stidimo da se očistimo od grijeha. A kad se plašiš i stidiš da se ispovijediš, ostaješ neiscjeljen. Ovo je ono što đavolu treba. Zato, poslije molitve Bogu, idi u hram i smjelo priznaj svoje grijehove. Ne morate se zanositi detaljima. Ako budu potrebni neki detalji, o tome će se raspitati sam duhovnik.
Uzgred, na ispovijesti možeš da pomeneš i da te je bilo sramota da se ispovijediš. Ovo će biti dokaz da je važno da krenete putem pročišćenja. Znaj da ti sveštenik neće suditi. Ne samo da nema gađenja za osobu koja se iskreno kaje za svoje misli i postupke, već se, naprotiv, povećava poštovanje. I zapamtite da ni ispovjednik ni sveštenik nemaju pravo da nikome govore o onome što su rekli ili čuli. Nije slučajno što postoji takva stvar kao što je tajna ispovjesti," kaže otac Еfanov.
A ovako o ispovjesti priča Nektarij Morozov, ruski iguman:
"Ljudi koji se stide da pričaju o nekim svojim grijesima prvo prećute o njima, a onda ih zaborave. Ali moramo zapamtiti da u ovom slučaju rana ostaje nezaliječena. I neprijatelj ljudskog roda ima priliku da nas uhvati na ovoj udici. Ako čovjek nešto sakrije tokom Tajne Ispovijesti, onda to postaje tajna koja se dijeli sa đavolom. Tajna koju želite da sakrijete od Boga. Ali još uvijek ne možete ništa sakriti od Boga.
A kada čovjek odluči da govori o svojim grijesima, on prekida svoj dogovor sa đavolom i počinje put ka svom oslobođenju. To ne znači da će nas neprijatelj našeg spasenja zauvijek ostaviti na miru, ali činjenica da ta zavjera (savez sa đavolom) prestaje da postoji je očigledna. Veoma je važno na ispovijesti reći ono o čemu je teško govoriti. Možda bi ovo trebalo reći na samom početku, bez odlaganja ili ostavljanja za sljedeći put.
Kada vam je teško da govorite o sramnim grijesima, sjetite se da je i duhovnik samo čovjek. On dobro poznaje sopstvene slabosti i zato ne žuri da osuđuje drugog. Jer zna koliko je teško uzdržati se od grijeha. Saznanje o svojoj slabosti omogućava mu da ima saosjećanja prema bližnjem. Ako je sveštenik u razgovoru sa vama pokazao tvrdoglavost i osudio vas, molim vas da ovo uzmete kao lijek koji vam je potreban da se ovaj grijeh ne bi ponovio. Ako se sveštenik ovako ponašao, onda on treba da razmišlja o tome, a ne vi. Za nas je glavno da se otvorimo pred Bogom."
