Konačno otkriveno kako HIV preživljava decenijama u tijelu

U svojoj fazi mirovanja, HIV može da opstaje u određenim ćelijama domaćina kao uspavani „prov virus“ virusni genom koji se ubacuje u DNK ćelije domaćina.

To je glavni razlog zašto ga je tako teško iskoreniti, čak i kada se ukroti modernim tretmanima poput antiretrovirusnih lekova. Oni mogu suzbiti replikaciju tj. umnožavanje virusa, smanjiti virusno opterećenje i zaustaviti napredovanje bolesti, ali ne mogu ciljati skrivene proviruse.

To znači da antiretrovirusna terapija može da suzbije, ali ne i da eliminiše HIV, što mnoge pacijente primorava da nastave liječenje na neodređeno vrijeme ili rizikuju ponovni povratak virusa.

Prethodna istraživanja pokazuju da HIV može da se zadrži u različitim tjelesnim tkivima, uključujući mozak, bubrege, jetru, pluća i gastrointestinalni trakt, između ostalog.

Banja Luka

Poznato kako će u utorak raditi javni vrtići u Banjaluci

Pomoćne ćelije imunog sistema su glavni latentni rezervoar, ali ne i jedini. HIV se takođe krije u ćelijama kože, bijelim krvnim zrncima i ćelijama specifičnim za organe, kao što su podočiti iz bubrega i ćelije za podršku neuronima.

Mnogi detalji latencije HIV-a ostaju slabo shvaćeni, uključujući ne samo gdje se virus krije, već i kako se infiltrira u različita tkiva i tipove ćelija, a zatim se naseljava.

Prema novoj studiji, HIV ovo postiže tkivno-specifičnim pristupom, prikrivajući se u DNK ćelije domaćina prilagođavajući svoje ponašanje okruženju. U mozgu, na primjer, izbjegava gene i krije se u manje aktivnim regionima DNK.

"Otkrili smo da se HIV ne integriše nasumično. Umesto toga, on prati jedinstvene obrasce u različitim tkivima, vjerovatno oblikovane lokalnim okruženjem i imunološkim odgovorima", kaže mikrobiolog Stiven Bar sa Univerziteta Vestern u Ontariju.

Hronika

Izbacio ga iz kola nakon svađe, pa se vratio da ga dokrajči

Ovo pomaže da se objasni kako HIV uspijeva da opstane u tijelu decenijama i zašto određena tkiva mogu djelovati kao rezervoari infekcije.

Studija je ispitivala uzorke tkiva iz krvi, debelog crijeva, jednjaka, tankog crijeva i želuca učesnika, zajedno sa neuparenim moždanim tkivom.

Autori su analizirali koliko često se HIV integriše u određene dijelove genoma domaćina, a zatim uporedili obrasce koje su primjetili u različitim tjelesnim tkivima kod različitih ljudi.

"Znanje gdje se virus krije u našim genomima pomoći će nam da identifikujemo načine da ciljamo te ćelije i tkiva ciljanim terapijskim pristupima bilo eliminisanjem tih ćelija ili ‘utišavanjem’ virusa", kaže molekularni virusolog Guido van Marl sa Univerziteta u Kalgari.

Istraživači su ovo otkrili koristeći rijetke uzorke tkiva prikupljene od pacijenata tokom ranih godina pandemije HIV/SIDE, prije nego što su moderni tretmani bili dostupni. To im je omogućilo da posmatraju virus u njegovom prirodnom stanju na više organa od istih pojedinaca, otkrivajući ne samo nove detalje o HIV-u već i naučnu vrijednost očuvanja istorijskih uzoraka.

"Naša studija je snažan primer kako možemo da učimo iz istorijskih uzoraka kako bismo bolje razumjeli virus koji i dalje pogađa desetine miliona ljudi širom svijeta", kaže Bar. Ovi uzorci postoje zahvaljujući ljudima koji su se dobrovoljno prijavili za istraživanje HIV-a na početku pandemije.

"Njihova spremnost da daju uzorke, u vrijeme stigme, straha i sa ograničenim mogućnostima liječenja, bio je čin hrabrosti, dalekovidnosti i velikodušnosti koji nastavlja da unapređuje naučno razumijevanje HIV-a i spasava živote danas", kaže van Marle, piše Kurir.