Djeca sve češće izložena vršnjačkom nasilju: Šta otkrivaju podaci nadležnih institucija?

Države članice UNESKO-a proglasile su prvi četvrtak u novembru Međunarodnim danom borbe protiv nasilja i vršnjačkog nasilja u školama, uključujući i sajbernasilje. Na taj način prepoznato je da nasilje u školama, u svim svojim oblicima, predstavlja kršenje prava djece i adolescenata na obrazovanje, kao i njihovog prava na zdravlje i dobrobit.

Obilježavanje ovog dana poziv je državama članicama, partnerima Ujedinjenih nacija, drugim relevantnim međunarodnim i regionalnim organizacijama, kao i civilnom društvu, nevladinim organizacijama, pojedincima i drugim zainteresovanim stranama da promovišu, obilježavaju i podrže ovaj međunarodni dan.

Ovaj dan poziva učenike, roditelje, članove obrazovnih zajednica, obrazovne vlasti, kao i različite sektore i partnere, uključujući tehnološku industriju, da učestvuju u sprečavanju svih oblika nasilja i stvaranju sigurnog okruženja za učenje, koje je od suštinskog značaja za zdravlje, dobrobit i obrazovanje djece i mladih.

Obilježavanje 2026. godine

Ove godine Dan će biti obilježen 5. novembra pod sloganom: „Svaki učenik siguran i dobro – od obećanja do prakse“.

Tema je usmjerena na sigurnost i dobrobit učenika, a odražava pristup koji podrazumijeva uključivanje cijele škole u sprečavanje nasilja, pružanje podrške mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj dobrobiti, podršku nastavnicima, inkluziju i digitalnu sigurnost.

Takođe, ova tema poziva na sprovođenje globalnih obaveza kroz kontinuirano djelovanje u svim segmentima obrazovnog sistema.

Obilježavanje ovog dana 2026. godine označava početak drugog petogodišnjeg ciklusa Međunarodnog dana, u trenutku kada se ponovo skreće pažnja svijeta na potrebu okončanja nasilja nad djecom.

Vršnjačko nasilje ne nastaje preko noći, niti je posljedica samo jednog faktora. Iza agresivnog ponašanja često se kriju porodični problemi, nesigurnost, nedostatak pažnje i negativni društveni uzori, dok posljedice za djecu mogu biti dugotrajne.

O tome šta dovodi do vršnjačkog nasilja, zašto djeca ćute o njemu i koliko je važna uloga porodice i škole, za ATV govorila je Jadranka Berić, sociolog.

Ustupljena fotografija

Koji su najčešći uzroci vršnjačkog nasilja među djecom i mladima i šta dovodi do toga da dijete postane nasilno prema svojim vršnjacima?

Vršnjačko nasilje ne nastaje preko noći i nikada nije posljedica samo jednog faktora. Iza svakog nasilnog ponašanja najčešće stoji čitav splet porodičnih, društvenih, emocionalnih i vaspitnih okolnosti. Kao sociolog, uvijek naglašavam da dijete koje povređuje druge vrlo često i samo nosi neku vrstu unutrašnjeg tereta, nesigurnosti ili nezadovoljstva koje ne zna da izrazi na zdrav način.

Živimo u vremenu u kojem su djeca svakodnevno izložena brojnim negativnim uzorima. Agresivno ponašanje, ismijavanje drugih, želja za dominacijom i brzim uspjehom često se predstavljaju kao prihvatljiv način sticanja ugleda i pažnje. U takvom ambijentu pojedina djeca počinju da vjeruju da se snaga dokazuje zastrašivanjem drugih, a ne znanjem, dobrotom ili poštenjem.

Važno je razumjeti da nasilnik nije uvijek dijete koje se osjeća snažno. Naprotiv, iza nasilja se često kriju nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti i potreba da se kroz kontrolu nad drugima stekne osjećaj važnosti i prihvaćenosti.

Koliko porodica, vaspitanje i porodični odnosi utiču na pojavu vršnjačkog nasilja?

Porodica je prvo mjesto na kojem dijete uči šta su ljubav, poštovanje, granice i način rješavanja sukoba. Zbog toga njen uticaj na razvoj djeteta ne može biti zamijenjen ni školom ni bilo kojom drugom institucijom.

Ukoliko dijete odrasta u atmosferi u kojoj su prisutni svađe, vika, omalovažavanje ili fizičko kažnjavanje, postoji veća vjerovatnoća da će takve obrasce ponašanja smatrati normalnim. S druge strane, nije problem samo u pretjeranoj strogosti. Ponekad je problem i nedostatak vremena, pažnje i bliskosti.

Današnji roditelji su često opterećeni brojnim obavezama i borbom za egzistenciju, pa razgovore i zajedničko vrijeme nesvjesno zamjenjuju telefoni, tableti i televizori. Međutim, nijedan ekran ne može zamijeniti osjećaj prihvaćenosti i sigurnosti koji dijete dobija kroz prisustvo roditelja. Djeci su potrebni i ljubav i granice. Tek ta kombinacija gradi odgovorne i empatične mlade ljude.

Da li su društvene mreže dodatno pogoršale problem vršnjačkog nasilja i koliko je sajbernasilje danas izraženo među djecom?

Društvene mreže nisu stvorile vršnjačko nasilje, ali su mu dale nove oblike i značajno proširile njegov domet. Nekada je školsko zvono označavalo kraj sukoba. Danas, nažalost, nasilje može da se nastavi i nakon nastave, u dječijim sobama, putem telefona i društvenih mreža.

Sajber nasilje je posebno opasno jer ne poznaje radno vrijeme ni prostorne granice. Uvredljive poruke, ismijavanje, širenje glasina, objavljivanje fotografija bez dozvole ili isključivanje iz virtuelnih grupa mogu ostaviti ozbiljne psihološke posljedice.

Posebno zabrinjava činjenica da tehnologija kod pojedinih mladih stvara privid anonimnosti i smanjuje osjećaj odgovornosti. Kada ne vide suze i bol osobe koju povređuju, lakše zaboravljaju da iza ekrana postoji stvarno ljudsko biće.

Zašto djeca često ćute o nasilju koje trpe i zašto se rijetko usuđuju da potraže pomoć?

Mnogi odrasli se pitaju zašto dijete jednostavno ne prijavi nasilje. Odgovor nije jednostavan. Djeca koja trpe nasilje najčešće žive sa strahom da će sve postati još gore ako progovore.

Osim straha od osvete, tu su stid, osjećaj usamljenosti i pogrešno uvjerenje da su možda sama kriva za ono što im se dešava. Naročito u tinejdžerskom uzrastu, prihvaćenost od strane vršnjaka ima ogroman značaj, pa se mnoga djeca plaše da će biti proglašena „tužibabama" ili dodatno odbačena.

Zato je veoma važno da odrasli ne čekaju da dijete zatraži pomoć, već da prepoznaju promjene u ponašanju, povlačenje u sebe, izbjegavanje škole ili nagle promjene raspoloženja.

Kakve posljedice vršnjačko nasilje ostavlja na djecu, njihovo odrastanje, samopouzdanje i odnose sa vršnjacima?

Posljedice vršnjačkog nasilja ne završavaju onog trenutka kada prestane sam incident. One mogu ostati duboko urezane u dječije samopouzdanje i osjećaj vrijednosti godinama nakon toga.

Djeca koja su žrtve nasilja često razvijaju anksioznost, nesigurnost, osjećaj usamljenosti i nepovjerenje prema ljudima. Kod neke djece javljaju se i ozbiljniji psihološki problemi, poput depresivnosti i samodestruktivnih razmišljanja.

Međutim, posljedice trpe i djeca koja vrše nasilje. Ukoliko se takvo ponašanje ne prepozna i ne koriguje na vrijeme, postoji rizik da agresija postane trajni obrazac komunikacije i odnosa prema drugim ljudima.

Koliko škola i porodica mogu da utiču na sprečavanje vršnjačkog nasilja i da li se ovom problemu posvećuje dovoljno pažnje?

Porodica i škola su dva najvažnija oslonca u prevenciji vršnjačkog nasilja i njihova saradnja nema alternativu. Nažalost, često se dešava da se odgovornost prebacuje sa jedne strane na drugu umjesto da se problem rješava zajednički.

U praksi se najviše reaguje onda kada se dogodi ozbiljan incident. Mnogo manje pažnje posvećuje se prevenciji, a upravo tu leži ključ rješenja. Djeca treba da uče empatiju, poštovanje različitosti, nenasilnu komunikaciju i odgovornost mnogo prije nego što do problema dođe.

Sigurno okruženje ne gradi se kaznama nego povjerenjem, saradnjom i kontinuiranim radom sa djecom.

Šta bi društvo i nadležne institucije trebalo konkretno da urade kako bi se vršnjačko nasilje spriječilo?

Borba protiv vršnjačkog nasilja nije zadatak samo škola ili roditelja. To je pitanje cjelokupnog društva i sistema vrijednosti koji gradimo.

Potrebno je da škole imaju dovoljno psihologa, pedagoga i stručnih saradnika koji će se baviti prevencijom, a ne samo administracijom. Neophodna je bolja saradnja škola, centara za socijalni rad, policije i zdravstvenih ustanova, kako bi svaka prijava bila blagovremeno i ozbiljno shvaćena.

Još važnije od svega, moramo graditi društvo u kojem će dobrota, solidarnost, znanje i međusobno poštovanje biti cijenjeni više od agresije i senzacionalizma. Djeca ne uče samo iz onoga što im govorimo. Ona uče iz onoga što vide oko sebe svakog dana. Upravo zato je odgovornost svih nas mnogo veća nego što ponekad želimo da priznamo.

Šta kažu predstavnici Centra za socijalni rad Banjaluka

Vršnjačko nasilje sve je češći problem tokom školske godine, a podaci Centra za socijalni rad ukazuju na porast broja prijava u odnosu na prethodnu godinu. Posebno zabrinjava sve veći broj slučajeva sajbernasilja, koje je teže prepoznati jer se često odvija daleko od očiju roditelja i nastavnika.

Stručnjaci upozoravaju da su porodični odnosi, uticaj vršnjačke grupe i promjene u ponašanju djeteta važni faktori koje ne treba zanemariti.

„Prijave za slučajeve vršnjačkog nasilja dešavaju se često, posebno u toku školske godine. Tokom ljetnog raspusta osjeti se pad prijava vršnjačkog nasilja. U odnosu na prethodnu godinu statistički bilježi se porast broja prijava. Vršnjačko nasilje prisutno je u svim uzrasnim grupama, ali veći broj prijava primjećujemo u predmetnoj nastavi u uzrastu VI-IX razreda“, navode iz Centra za socijalni rad.

Prema njihovim riječima, teško je definisati tačne razloge vršnjačkog nasilja. Najčešće polazi od vršnjačkog sukoba, te se konflikti nastavljaju i traju duži vremenski period. Razlozi su razni: pritisak vršnjačke grupe, potreba za prihvatanjem i pripadanjem grupi, negativni obrasci ponašanja u društvu, predrasude i netolerancija.

Takođe porodični faktor je presudan. Narušeni porodični odnosi i česti sukobi među članovima porodice, kao i nedostatak porodične kontrole i pažnje utiču na rizično ponašanje djece.

„Nakon podnošenja prijave Centru, Centar obavlja informativno savjetodavni razgovor kako sa žrtvom, tako i sa izvršiocem nasilja. Pruža se pedagoško-psihološka podrška obema stranama. Često je potreban multidisciplinarni pristup pri rješavanju određenog problema, te je jako važna saradnja roditelja, škole, Centra za socijalni rad u nekim slučajevima Centra za mentalno zdravlje i Psihijatrije i policije“, pojašnjavaju iz Centra za socijalni rad.

Prema podacima, kojima raspolaže Centar za socijalni rad, u posljednje vrijeme primjećuje se porast broja predmeta kada je slučaj sajber nasilje.

„Ovaj oblik nasilja je teže prepoznati iz razloga što se dešava tiho i žrtva često nasilje proživljava sama i ne govori o tome. Svaka promjena ponašanja djeteta treba bili alarm, bilo da primjetimo loš san, loš apetit, nedostatak pažnje, izbjegavanje svakodnevnih aktivnosti, loš školski uspjeh i sl“, zaključuju iz Centra.

Podaci MUP-a Republike Srpske

U periodu januar – septembar 2026. godine evidentirano 79 slučajeva vršnjačkog nasilja za koja su policijski službenici nadležnim tužilaštvima podnijeli 20 izvještaja protiv 24 maloljetnika, zbog osnova sumnje da su počinili 24 krivična djela.

U toku 2025. godine evidentirano je 90 slučajeva vršnjačkog nasilja za koja su policijski službenici nadležnim tužilaštvima podnijeli 33 izvještaja protiv 51 maloljetnika zbog osnova sumnje da su počinili 37 krivičnih djela.

U 2024. godini evidentirana su 74 slučaja vršnjačkog nasilja za koja su policijski službenici nadležnim tužilaštvima podnijeli 23 izvještaja o počinjenim krivičnim djelima. U 2023. godini evidentiran je 61 slučaj vršnjačkog nasilja za koja su policijski službenici nadležnim tužilaštvima podnijeli 32 Izvještaja o počinjenim krivičnim djelima, navode iz PU Banjaluka.

Evidencije navedenih prijava, kako navode iz PU Banjaluka, ukazuju da je vršnjačko nasilje jednako prisutno i u osnovnim i srednjim školama u Republici Srpskoj.

Sve mjere i radnje prema maloljetnim licima preduzimaju se u skladu sa Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku.

Kako postupa policija u slučaju prijave?

Nakon zaprimanja prijave vršnjačkog nasilja, policijski službenici odmah preduzimaju mjere i radnje u skladu sa zakonom kako bi utvrdili sve okolnosti događaja, zaštitili žrtvu i spriječili dalje nasilje. U zavisnosti od konkretnog slučaja, da li se radi o slučaju vršnjačkog nasilja u školi, ulicama ili putem društvenih mreža, prikupljaju se obavještenja od učesnika i svjedoka, obavlja razgovor sa maloljetnicima uz poštovanje zakonskih procedura, te se preduzimaju druge mjere radi rasvjetljavanja događaja.

U postupanju po prijavama vršnjačkog nasilja od izuzetnog značaja je saradnja policije sa obrazovnim ustanovama i centrima za socijalni rad. Škole često prve uoče promjene u ponašanju djece ili saznaju za nasilje, dok centri za socijalni rad pružaju stručnu podršku maloljetnicima i njihovim porodicama, procjenjuju potrebe za zaštitom i preduzimaju mjere iz svoje nadležnosti.

Upravo koordinisanim djelovanjem policije, škola, centara za socijalni rad i drugih nadležnih institucija omogućava se pravovremena reakcija, zaštita djece, pružanje adekvatne pomoći žrtvama, ali i rad sa počiniocima s ciljem sprečavanja ponavljanja nasilja.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske kontinuirano sprovodi preventivne aktivnosti usmjerene na sprečavanje vršnjačkog nasilja, a jedna od tema je i digitalno nasilje među vršnjacima, koje je posljednjih godina jako izraženo.

Ministarstvo trenutno sprovodi kampanju „Stop vršnjačkom nasilju“ sa ciljem upoznavanja učenika osnovnih i srednjih škola sa pojmom i načinom ispoljavanja vršnjačkog nasilja među djecom i maloljetnicima, kao i samim posljedicama koje ono ostavlja na žrtve.

Takođe, u okviru projekta „Školski policajac“intenzivirane su aktivnosti školskog policajca, te je u toku školske godine školski policajac stalno prisutan u većim školskim centrima, dok je u ostalim školama povremeno prisutan, te vrši obilazak istih, shodno procjenama nadležnih policijskih stanica.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske podržalo je i aktivno se uključilo u program Republičkog pedagoškog zavoda Republike Srpske „Briga o djeci – zajednička odgovornost i obaveza“, te je intenziviran proaktivni rad u okviru multisektorskih timova u školama formiranih po navedenom Programu, u kojim su policijski službenici stalni članovi, zaključuju u saopštenju iz PU Banjaluka.

Vršnjačko nasilje ne može se spriječiti samo reakcijom nakon incidenta, već zahtijeva stalnu saradnju porodice, škole i nadležnih institucija, ali i društvo u kojem će svako dijete znati da nije samo i da nasilje nikada nije prihvatljiv način ponašanja.