Franka se prije nekoliko godina preselila iz BiH u Švajcarsku, gdje je pronašla posao i pokušava da poboljša svoju životnu situaciju, ali i situaciju svoje porodice. Ostvarila je ono što je oduvijek željela - ali je mnogo toga i izgubila.
U Švajcarskoj radi u skladištu i prošle godine je za Feniks magazin ispričala kako se navikla na posao. Kaže da na putu do posla i nazad izgubi više od dva sata dnevno.
"Radim dnevne smjene jer noćne ne mogu da izdržim. Smjenu počinjem u osam sati ujutru, završavam u 17 sati, ali kako mi put traje duže, moram mnogo ranije da ustanem. Praktično, odlazim od kuće po mraku i vraćam se po mraku. Posao u skladištu je takav da se radi u zatvorenim halama bez dnevne svjetlosti - što znači da sunce mogu da vidim samo vikendom. Ne žalim se na primanja, nešto su veća nego u Njemačkoj, gdje sam radila prije pet godina, ali ovdje je sve potpuno drugačije“, kaže Franka.
Zbog visokih cijena, prestala je da kupuje cigarete i prešla na duvan.
"Uvijek mi je u podsvijesti šta sve mogu da kupim majci za tih 9 franaka (oko 9 evra). Nedavno mi je rekla da kilogram šipaka u BiH košta 2 marke, pa pomislim kako bih za jednu kutiju cigareta mogla da joj svakog dana kupim 10 kilograma“, priča ona.
Kaže i da je u Švajcarskoj potpuno normalno da vas na poslu pitaju da li ste katolik ili musliman, i da nikada ne bi vjerovala da joj je neko to ispričao. Smatra da su podjele među ljudima ovdje čak vidljivije nego u BiH.
Kao pozitivne strane ističe to što ima dobra primanja i može da pomogne porodici, ali dnevnu svjetlost vidi tek vikendom.
"Po mraku odlazim, po mraku radim, po mraku se vraćam s posla“, kaže Franka i dodaje da je izgubila naviku druženja, jer vikend mora da iskoristi za kupovinu, čišćenje i sređivanje kuće.
