Kako je Zelengora spasila Zoricu?

Vrijedna Hercegovka sve stiže. Čas je kuhinji, priprema domaće specijalitete, čas turiste džipom vozi u obilazak planine. A malo ko zna da se prije nekoliko godina suočila sa teškom bolešću i da je, između hemoterapija, snagu pronalazila upravo ovdje i to u gradnji vikendice na planini.

„ Meni suprug kaže zaboravi radove, bilo šta, sada ide liječenje. A meni taj momenat da se povučem sa planine i da zaboravim radove, meni je to teško palo. Ja kažem ako želite da mi pomognete, podržite me nema stajanja sa radovima. Tada sam nekako dobila još veću volju da se nastavi raditi i da provodim što više vremena u planini. Ja kažem planina me spasila, između ostalog“, rekla je Zorica Bratić, turističko domaćinstvo „Visovi Zelengore“, Kalinovik.

Zorici je Zelengora u krvi. Vazduh na planini prvi put udahnula je kao beba od četiri mjeseca. I to u katunu bake i djeda koji su se bavili nomadskim stočarstvom.

„ Ljeti se gonilo na ispašu na katune i onda smo mi kao djeca provodili vrijeme, mama bi nas izvodila. Ja imam tri brata. Mama bi nas dovodila od proljeća do jeseni provodili smo vrijeme na Zelengori“, govori Zorica.

Pamti ta vremena i njena majka Vinka. Kao mlada nevjesta na Zelengoru je došla osamdesetih godina. Danas je baka. A sa planine i dalje šalje istu poruku.

ATV

„ Ovdje je puno pozitivne energije. To je od Boga, od prirode. A sve što je vještačko nije dobro za čovjeka. Nikako nije dobro. Vraćajte se prirodi jer mi smo prirodni“, govori Vinka Mićunović, Zelengora.

I u toj jednostavnoj poruci je i sva suština. Majka i kćerka daju sve od sebe da žive baš u skladu sa prirodom. Na planini pronalaze mir, ljekovito bilje, udišu planinski vazduh i dišu punim plućima. A sve je više i turista koji baš zbog toga stižu u stižu u Turistički kompleks Zelengora u Kalinoviku. To je i nova razvojna šansa za malu planinsku opštinu Srpske.