Zašto se za Noć vještica rezbare bundeve?

Prema drevnim vjerovanjima, u noći između 31. oktobra i 1. novembra granica između svijeta živih i mrtvih postajala je veoma tanka, pa su se duhovi pokojnika vraćali među ljude.

Kako bi ih otjerali, ljudi su palili velike vatre, nosili zastrašujuće maske i pravili svjetiljke sa izrezbarenim licima. Vjerovali su da će tako uplašiti zle duhove i spriječiti ih da im se približe.

Jedan od najstarijih sačuvanih primjera ovakve svjetiljke nalazi se u Nacionalnom muzeju Irske. Riječ je o replici takozvane „duhovne repe“ iz ranih 1900-ih, čije lice sa oštrim zubima i praznim očnim dupljama izgleda kao predmet iz najstrašnijih noćnih mora.

Škrti Džek dva puta prevario samog đavola

Ipak, najpoznatija priča o nastanku svijetlećih lampi za Noć vještica potiče iz irske legende o Škrtom Džeku (Stingy Jack).

Prema predanju, Džek je bio lukav i zao kovač koji je uspio čak dva puta da prevari samog đavola. Kada je umro, njegova sudbina postala je neobična: nije mogao da uđe ni u raj ni u pakao.

Bog ga nije primio u raj zbog njegovih grijehova, dok je đavo odbio da ga primi u pakao, želeći da mu se osveti zbog ranijih prevara.

Tako je Džek osuđen da zauvijek luta između dva svijeta, bez mjesta na kojem bi mogao da pronađe mir.

Đavo mu je, ipak, dao komad užarenog uglja kako bi mogao da osvijetli put kroz vječnu tamu. Džek je ugalj stavio u izdubljenu repu i nastavio svoje beskrajno lutanje.

Kako je irska legenda stigla do Amerike?

Upravo iz ove priče nastao je običaj pravljenja svjetiljki poznatih kao Džek-o-lantern.

Vjerovalo se da će izrezbarena lica i svjetlost u izdubljenom povrću otjerati zle duhove i spriječiti ih da se pojave među živima.

U 19. vijeku irski imigranti donijeli su ovaj običaj u Ameriku, gdje je došlo do važne promjene – umjesto repe počeli su da koriste bundeve.

Razlog je bio jednostavan: bundeve su bile veće, mekše i mnogo lakše za rezbarenje. Njihova jarko narandžasta boja savršeno se uklapala u jesenji pejzaž, pa su ubrzo postale neizostavan dio proslave Noći vještica.

Bundeve su postale simbol praznika

Njihova popularnost dodatno je rasla tokom 19. vijeka, kada su se pojavljivale u književnosti i umjetnosti. Jedan od primjera je „Legenda o Uspavanoj dolini“ Vašingtona Irvinga, u kojoj se pojavljuje zastrašujući bezglavi jahač koji umjesto glave nosi bundevu, čime je dodatno učvršćena njihova mistična reputacija.

Danas izrezbarene bundeve predstavljaju mnogo više od jezive dekoracije. One su simbol zajedništva, kreativnosti i zabave, a njihovo pravljenje postalo je omiljena porodična aktivnost uoči Noći vještica.

Svijetleća bundeva na pragu kuće često je znak da se praznik slavi i da su djeca i prolaznici dobrodošli.

Iako su odavno izgubile svoju nekadašnju zaštitnu funkciju, bundeve i dalje povezuju drevne mitove, narodna vjerovanja i savremenu zabavu. A iza njihovih osmijeha i danas se krije podsjećanje na jednu staru, pomalo jezivu priču – legendu o čovjeku koji je prevario đavola, ali nikada nije pronašao put kući.

(Kurir)