Kome će pripasti 61.000 bitkoina?

Više od 61.000 bitkoina, vrijednih milijarde funti, nalazi se u središtu pravnog spora koji pokazuje da pronalaženje i zapljena digitalnog novca ne rješavaju pitanje kome on pripada. Britanski sud je odlučio da se zahtjevi ljudi koji tvrde da su prevareni razmatraju prema kineskom pravu. Odluka još ne određuje konačnog vlasnika, ali žrtvama otežava put do povraćaja novca.

Bitkoini su zaplijenjeni tokom istrage prevare koja je oštetila veliki broj ljudi u Kini. Kada je digitalna imovina pronađena, činilo se da je najteži dio posla završen.

Međutim, sudski spor je otvorio novo pitanje: da li zaplijenjeni novčići pripadaju ljudima čiji je novac uložen u prevaru ili se tretiraju kao imovina kojom država može da raspolaže. Razlika između vlasnika i povjerioca ovdje je presudna.

Ako žrtve dokažu da su upravo one vlasnice konkretnih bitkoina, mogu tražiti da im se imovina vrati. Ako se, međutim, smatraju samo povjeriocima, mogle bi da dobiju dio novca tek kroz postupak raspodjele, uz druge koji takođe polažu pravo na njega.

Sud je odredio da se vlasnička potraživanja procjenjuju prema kineskom pravu, a zatim provjeravaju u skladu sa britanskim pravilima.

Dilema je neprijatna. Država je uspjela da pronađe i zaplijeni ogromnu vrijednost, ali ljudi koji su pretrpjeli štetu možda neće moći jednostavno da je povrate.

S druge strane, nije dovoljno samo tvrditi da je novac izgubljen u prevari. Potrebno je dokazati čija su sredstva pretvorena u konkretne bitkoine, a takav trag može biti komplikovan kada je novac prošao kroz mnogo računa, novčanika i transakcija.

U međuvremenu, vrijednost zaplijenjenih bitkoina višestruko je porasla. To dodatno podiže ulog, jer se više ne odlučuje samo o tome kako nadoknaditi raniji gubitak, već i kome pripada dobit nastala rastom cijene.

Ako žrtve ne uspiju da dokažu svoja prava, država bi mogla da zadrži vrijednost koja je prvobitno nastala iz prevare. Takav ishod bi mnogima djelovao nepravedno, iako bi bio posljedica pravnog postupka.

Ovaj slučaj podsjeća da bitkoin nije samo pitanje digitalnog novčanika i privatnog ključa. Kada dođe do prevare, nasljedstva ili zapljene, odlučuju i dokumentacija, sudovi i pravila različitih država. Tehnologija može da pokaže kuda su novčići otišli, ali sama po sebi ne presuđuje ko ima pravo na njih. Možda bi zato pri procjeni bitkoina trebalo razmišljati i o riziku koji se ne vidi na grafikonu, odnosno o mogućnosti da vlasništvo nad novcem postane predmet dugog sudskog spora.

Ostaje da se vidi da li bi čitaoci ovaj slučaj shvatili kao razlog za veći oprez pri ulaganju ili kao potvrdu da nijedna imovina nije zaštićena od sporog i komplikovanog pravosuđa.

(Telegraf)