Njegove Svete mošti čuvaju se u manastiru Ostrog u Crnoj Gori. Sveto tijelo ovog svetitelja u cjelosti počiva u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od 350 godina.

Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić duhovnik u crkvi Ružici i kapeli Svete Petke na Kalemegdanu, gostovao je u emisiji Puls Srbije.

On je svetac, ne samo za pravoslavne vjernike, već za ljude svih vjeroispovijesti.

- Manastir Ostrog u Bjelopavlićkoj regiji je jedinstvena arhitektonska cjelina, je jedno duhovno svetilište koje privlači ljude, svih vjera, i one rimokatoličke i muhamedanske vjeroispovijesti i one koji još nisu definisali svoja uvjerenja da se uvjere u velike iscjeliteljske moći ovog sveca - započinje razgovor Džomić.

Za djecu i omladinu je posebno važno da se upoznaju sa duhovnim vrijednostima ka kojima treba da strijeme. Narod ga je još za života proglasio svecem.

- On je živi svjedok Hristovog vaskrsenja. Sva Božja tvorevina svjedoči vaskrsenju Hristovom, ali posebno ta mjesta, kao što je, recimo, Hristov grob u Jerusalimu, kada se svijeće, samo uz Božju pomoć pale, svake godine u isto vrijeme na Veliku subotu, silazak Blagodatnog ognja, "same od sebe", bez pomoći vatre, pale se svijeće, tako i Sveti Vasilije čiji život nije bio potaman. Prilike i neprilike su bile takve kakve su bile u doba njegovog života. On je rođen u Hercegovini u Popovom polju, između Trebinja i Ljubinja. Otišao je da prve duhovne korake uči u manastiru Zavali. Od manastira Tvrdoša do Novog Zelanda i Kalifornije, nema gdje se ne slavi sveti Vasilije Ostroški - kazao je Džomić.

Na voditeljkino pitanje, o poreklu čuda i ljudskoj nemogućnosti da shvati ova "dešavanja", Džomić kaže da su sveštenici srpske pravoslavne crkve najbolji svjedoci, koji su dežurali sedam dana kod ćivota Svetog Vasilija Ostroškog, i dočekivali vjerni narod koji "u rijekama" dolazi.

- Ljudi su u rijekama dolazili. Šta je čovjek ponio u torbi svoga srca, to svako od nas zna. Bivalo je raznih iscjeljenja. Ljudi su dolazili sa takvim suzama i molitvama, da čovjek koji tu dežura zanijemi kada čuje koja je to vjera. Ono što je važno je da ljudi mogu, bez obzira gdje se nalaze, ljudi mogu da se mole svetom Vasiliju i kada imaju neku unutrašnju muku i nervozu, on pomaže. Ima tamo jedna ikona presvete Bogorodice, koju zovu Brzopomoćnica. Kod nas je to sveti Vasilije Ostroški - rekao je Džomić, ispričavši nekoliko primjera.

- Dovodili su djecu i mlade ljude koji su đavoimani. Petorica, šestorica ljudi ne mogu da unesu čovjeka koji je đavoiman. Mi koji se bavimo riječima i jezikom, to je nemoguće ispričati riječima, kada osjetite silu svetog Duha koja se spušta u tom momentu. On uđe u crkvu tako da ne mogu petoro da ga unesu, a izađe miran kao jagnje. Sjećam, se jedna žena, koja je iz Pljevalja došla trudna, doktori su joj rekli da je nemoguće da iznese trudnoću da mora da izvrši abortus. Ona je po lošem vremenu došla, nije otišla na abortus, nego kod svetog Vasilija na molitvu. Iznela je trudnoću i došla posle sa tim detetom - ispričao je.

To je drevno iskustvo našeg naroda, podsjeća Džomić, na narodnu izreku "bez nevolje nema bogomolje".

- Epski pjesnik je opjevao onu pjesmu "bjež' u crkvu, kraljeviću Marku, vidiš da ćeš poginuti" i ona naša narodna izreka "bez nevolje nema bogomolje". Ovdje je, kod tog dječaka, posredi, uz saosjećanje sa bolom porodica mučenika nastradalih u tragediji, tu je bio poremećaj sistema vrijednosti. Ne samo na ovom vidljivom planu, mediji i to, nego na onom ličnom. Vladika Nikolaj Velimirović kaže, ako hoćeš da promijeniš drugoga, počni od sebe. Ako hoćeš da popraviš svoju državu i narod, počni sebe, a to je istinski sistem vrijednosti kroz Jevanđelje, koje nam je Bog ostavio u svijetu. To je ljubav Božija prema drugima, naša prema Bogu i sebi u svijetu. Svako treba da usvoji taj put kao i sveti Vasilije - rekao je Džomić.