Film "Hold Me Right" premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu (SFF). Ostvarenje počinje glumicinim prisjećanjem noći kada je silovana. Objašnjava kako ju je silovao moćnik iz filmske industrije, ali ne navodi njegovo ime i prezime. Film je nakon premijere privukao veliku pažnju srbijanskih medija, koji su dugo pokušavali povezati o kome govori.

Štajnfeld u početku filma govori kako ne želi otkriti identitet muškarca koji ju je silovao jer je u pitanju čovjek koji bi mogao nauditi njoj i njenoj porodici.

"Tako da sam samo otišla, na početku popularnosti i razvijanja svoje karijere. Otišla sam misleći da idem u novu zemlju gdje ću krenuti od početka i da nikad više neću misliti o tome. Nisam bila svjesna koliku sam traumu doživjela. Trebalo mi je da progovorim o svemu i mislila sam, ako učinim da se tuđe priču čuju, onda će se čuti i moja priča", priča Štajnfeld.

Silovanje se dogodilo u maju 2012. godine, a Štajnfeld u filmu govori kako je od 2010. godine znala da se sviđa Lečiću. U dokumentarcu "Hold Me Right" podijelila je i video koji je snimila mobitelom jutro nakon silovanja.

"Prošle noći se desilo nešto užasno. Još uvek sam zbunjena i u šoku. Trebalo je da osetim da ovo smjera, govorio mi je od 2010. da me želi. Ja sam njemu govorila da ja njega ne želim. Govorila sam i da nisam zainteresovana, da imam dečka, da ne želim nikakvu vezu s njim, što i jeste bilo tako", rekla je.

U nastavku dodaje kako je Lečiću nekoliko puta rekla da prestane, kao i da se plaši i da ne želi imati odnos s njim.

"Satjerao me je uza zid, počeo je da me mazi i pipa svuda po telu, zavukao je ruku u moje gaće. Nakon toga je sve vreme pokušavao da omalovaži šta se desilo i pravio se da je sve uredu. Kad smo se vraćali nazad, njegova žena je zvala sve vrijeme, a on je samo mene držao za ruku i govorio kako je sretan i zahvalan, smešio mi se. Tražio je da mu pjevam, i jesam. U tom trenutku više nisam bila ljudsko biće. I dalje se sjećam trenutka kad sam izašla iz njegovog auta i spustila noge na zemlju. Mislila sam kako je čudesno da sam živa i da je sve gotovo", ispričala je.

Zatim je rekla kako je nekoliko dana nakon silovanja pokušavala ubijediti sebe da je sve uredu, kao i da će uspjeti nastaviti živjeti normalno.

"I onda mi je posle nekog vremena samo odjednom došla pred oči slika tog zida i kako je sve izgledalo. Osjećala sam se kao da me siluje iznova i iznova. Flashbackovi od te noći su bili najstrašnije nešto što sam ikad doživjela. Nakon toga nisam mogla da budem u autu, da putujem, da pričam sa strancima, da idem na audicije, da pokušam da napravim karijeru SAD-u", kazala je.

U dokumentarcu opisuje i kako je u jednom momentu planirala izvršiti samoubistvo.

"Odlučila sam da odem iz New Yorka u Los Angeles, gde nisam nikoga poznavala. Bila sam razdvojena od porodice i od prijatelja u New Yorku. Moja odluka je bila da će to biti posljednja godina u mom životu. Ali ne u onom očajničkom smislu, već da je to ono kako treba sve da se završi. Ostavila sam oproštajno pismo u stanu, u kome sam napisala da me sahrane u Americi, a da moj pepeo pošalju roditeljima. Napisala sam i da mi oproste. Moja cimerka ga je našla i odmah pozvala policiju. Ja sam ih takođe odmah nazvala i pokušala da slažem kako je to lažna uzbuna, misleći da ću se izvući. Ali oni nisu vjerovali. Došli su u stan, vidjeli pismo i uhapsili me", prisjetila se.

Zatim govori kako je nakon tog događaja odlučila pronaći način da dokaže ko ju je silovao.

"Najveći deo mog izliječenja je bio da dođem do tog mesta da mu oprostim. Shvatila sam da niko ne može da mi oduzme moć nad mojim bićem i mojim tijelom. Ni on, ni zlostavljanje, ni silovanje. Shvatila sam da ta priča više nema moć nada mnom i da sam je se oslobodila i zacijelila. Bilo je teško zamisliti da će ovaj momenat doći, ali sam sretna što sam stigla do njega. Sretna sam da sam slobodna", zaključuje.