Studije otkrivaju tragove koji bi mogli drugačije usmjeriti buduća istraživanja.

Na primjer, kada je naučni tim analizirao prosječnu temperaturu organizma neke vrste, suprotno brzini metabolizma, otkriveno je da topliji gmizavci brže stare, dok je taj proces kod vodozemaca, koji su hladniji, sporiji.

Jedna teorija pokazala se tačnom - životinje sa zaštitom poput kornjačinog oklopa ili hemijskim osobinama poput toksina koje određene žabe i daždevnjaci mogu da ispuštaju živjele su duže i starile sporije u poređenju sa onima bez ovih karakteristika.

Oklop je značajan za starenje jer je - kornjaču teško pojesti, napominju naučnici.

To kornjačama omogućava da žive duže, pa evolucija ima uticaj na usporavanje starenja.

Studija tima sa Univerziteta iz Južne Danske primijenila je slične metode na 52 vrste kornjača u populacijama zooloških vrtova, otkrivši da ih je 75 odsto pokazalo zanemarivo starenje.

Ako neke vrste zaista "pobjegnu" starenju, a istraživanja uspiju otkriti kako do toga dolazi, ljudsko zdravlje i uticaj na dugovječnost mogli bi imati koristi od toga.

Ali, uprkos slabijem starenju nekih vrsta, čak i ako one nemaju povećanu smrtnost prolaskom vremena, ipak pokazuju slabosti povezane sa starijom dobi, prenose agencije.

Tako je i veoma stara kornjača Džonatan sa Sejšela, za koju se tvrdi da ima 190 godina, sada slijepa, izgubila je čulo mirisa i moraju je hraniti rukom.

Uprkos mogućnosti odgađanja starenja, zubu vremena niko ne može pobjeći, konstatuju naučnici.