Da li su brak i seksualni odnos u neraskidivoj vezi? Da li je neophodno imati seksualne odnose da biste rekli da imate srećan brak? Sve su to pitanja na koje odgovor daje prenosi iskustvo jednog bračnog para iz Velike Britanije.
Nime, Kler i Džon upoznali su se prije 20 godina na poslu. Između njih se rodila velika ljubav. Njihov seksualni život bio je vrlo strastven i aktivan. Ubrzo su se vjenčali i dobili sina. Međutim, kao i kod mnogih drugih parova, strast je naposletku nestala, a samim tim su prestali da imaju seksualne odnose. Kler je za sajt High50 opisala je kako izgleda njihov brak bez seksa.
- Smiješno je kada se sjetim ranih dana svoje veze s Džonom i shvatim koliko nam je seks tada bio važan. Teško je zamisliti da smo to uopšte bili mi. Kada smo se upoznali na poslu, odmah smo osjetili fizičku privlačnost jedno prema drugom. Uvijek se šalim kako sam prije njegovog lijepog lica primjetila njegovu lijepu zadnjicu u Levis farmerkama. Prvih deset godina naš seksualni život bio je aktivan, pustolovan, a seks je bio lijepak koji nas je držao zajedno.
Devetnaest godina nakon što smo izgovorili sudbonosno ‘da’, drago mi je što mogu reći da je naš brak čvrst i srećan. Naravno, bilo je par prepreka na putu. Moja postporođajna depresija nakon rođenja našeg sina Aleksa. Džonova kriza srednjih godina nakon što je proglašen tehnološkim viškom i dobio otkaz. Ali mi i dalje osjećamo ljubav i odanost jedno prema drugom.
Međutim, nismo imali seksualni odnos od 2008. godine. Još uvijek svake večeri dijelimo veliki krevet u našem domu u Jorkširu. Ljubimo se, mazimo i imamo taktilnu, nježnu fizičku vezu, ali prošlo je mnogo godina otkako smo vodili ljubav.
Kler je nastavila: „Istina je da ne mogu biti srećnija zbog naše situacije, a isto važi i za Džona. Ne osjećam se odbačeno zato što je moj libido, baš kao i njegov – oslabio. Seks više nije način na koji se volimo, nije dio našeg odnosa i to je sasvim u redu zato što se oboje zbog toga osjećamo jednako. Bila bih zabrinuta za svoj brak da više nismo nježni jedno prema drugome na druge načine, ali jesmo i uvijek smo bili otvoreni jedno prema drugome po pitanju naših osjećanja. Seks me prestao zanimati kada sam ušla u menopauzu, a to nije netipično. Seks je postao neugodan, a naposlijetku i nepoželjan.
Ispričala sam Džonu kako se osjećam i rekao je da razumije. U tom trenutku on je dobio otkaz pa je preispitivao samog sebe pa mu seks i nije bio u mislima. Mislila sad da će se moj libido vratiti nakon menopauze, ali nije. ‘Što ako se nikada ne vrati’, upitala sam Džona jedne večeri u krevetu.
‘Nije to ništa zbog čega bismo trebali biti zabrinuti. U pedesetim smo, u dobroj smo formi, zdravi smo i još uvijek smo zaljubljeni. Ne vidim ništa pozitivno u tome da budemo zabrinuti zbog seksa, ako ga nijedno od nas ne želi’, odgovorio mi je.“
„Njegov odgovor je bio logičan i ohrabrujuć. Naš brak bi bio u nevolji da jedno od nas još uvijek ima potrebu za strastvenim trenucima na dnevnoj bazi, ali oboje smo sa zadovoljstvom krenuli u novu fazu naše veze.
Možda ovo zvuči previše lako, ali oduvijek sam se osjećala sigurno u svom braku. Srećni smo jer smo oduvijek otvoreno razgovarali o o svemu što nas muči. Na početku veze vodili smo ljubav do zore. Danas radije navučemo svoje čizme, uputimo se u dugačku šetnju i ručak u lokalnom pubu ili za vikend odletimo u Pariz ili Budimpeštu. Oboje volimo kuvati i brinuti se o kući. Provodimo vrijeme sa svojim sinom i sanjamo o kupovini imanja u Francuskoj koje ćemo sami renovirati.
Imamo planove i snove, ali ne treba nam seks da bismo ih ostvarili. Treba nam osjećaj bliskosti koji proizlazi iz dijeljenja kreveta, večernjeg maženja na kauču i držanja za ruke tokom šetnje.
Znam da će nas ljudi osuđivati. Reći će da nešto nije u redu s nama, da nam nešto nedostaje, da postoji nešto neprirodno u našem celibatu. Mi se s tim ne slažemo. - završila je svoju ispovijest Kler.
