Zaljubljivanje je kompleksan proces koji uključuje niz hemijskih reakcija u mozgu. Povećanje ili smanjenje određenih neurotransmitera poput dopamina, oksitocina, testosterona i vazopresina uzrokuje prepoznatljivu euforiju povezanu s ljubavlju.
Ali šta uzrokuje da se jedna osoba zaljubi, dok druga ostaje ravnodušna?
Istraživanja pokazuju da muškarci i žene zaljubljivanje doživljavaju na različite načine.
Dok su kod žena ključni dopamin i oksitocin, kod muškaraca važnu ulogu igraju dopamin, testosteron i vazopresin.
Proces uključuje tjelesne reakcije poput ubrzanog rada srca, znojenja dlanova, crvenjenja lica i osjećaja strasti, što sve proizlazi iz aktivacije sistema nagrađivanja u mozgu.
Narodne mudrosti često sugerišu određena pravila ponašanja u ljubavnim odnosima, poput čekanja prije ulaska u intimnu vezu. Takve teorije nalaze potvrdu u naučnim istraživanjima, poput onih sprovedenih na Univerzitetu Еmori s monogamnim prerijskim voluharima. Rezultati pokazuju da ponašanje i društveni kontekst imaju ključnu ulogu u povećanju nivoa neurotransmitera potrebnih za zaljubljivanje.
Osim toga, istraživanja s Harvarda naglašavaju fizičke i emotivne promjene koje prate proces zaljubljivanja. Neki od tih simptoma uključuju uzbuđenje, strast i osjećaj anksioznosti, dok hemikalije poput dopamina pojačavaju osjećaj nagrađivanja povezan s romantičnim vezama.
Naučna objašnjenja otkrivaju da zaljubljivanje nije samo pitanje emocija, već i bioloških procesa koji se odvijaju u mozgu. Kombinacija tih procesa s ponašanjem i društvenim interakcijama oblikuje kako i zašto se zaljubljujemo.
Uprkos tehničkom razumijevanju ljubavi, starinske mudrosti i savjeti - poput onih o važnosti strpljenja i upoznavanja partnera - čine se univerzalno primjenjivima.
Nauka tako potvrđuje ono što je ljudsko iskustvo već dugo naslućivalo: ljubav je spoj hemije, emocija i ponašanja koji zajedno stvaraju najposebnije ljudsko iskustvo, piše "Your Tango".
