Ponosna majka iz Srbije: Ima 11 djece i otkriva šta radi kad joj nije lako

Najstarije dijete ima 18 godina, a najmlađa beba tek tri mjeseca.

U razgovoru za "Telegraf.rs" ova ponosna majka otkriva kako izgleda jedan sasvim običan dan u njihovom domu pun osmijeha i dječije graje koja ispunjava topli dom ove trinaestočlane porodice.

Ova hrabra žena, majka pet kćerki i šestorice sinova, nedavno je odlikovana Ordenom Svete majke Anastasije na svečanosti u Muzeju Vojvodine. Priznanje ju je, kako sama kaže, duboko ganulo, iako joj je najveća životna nagrada oduvijek bila pod sopstvenim krovom. Kada nije lako, ova mama uradi samo jednu stvar. Pogleda u svoju djecu i sjeti se zbog čega se bori.

"Bila sam veoma srećna i uzbuđena. Nisam očekivala ovakvo priznanje. Prvo sam pomislila na svoju djecu, jer je sve što radim zbog njih. Nije uvijek lako, ali kada ih pogledam, znam zašto se svakog dana trudim. Ovo priznanje mi mnogo znači, ali za mene su moja djeca najveće bogatstvo", počinje ona priču za "Telegraf.rs".

Iza ove tople slike nasmijane porodice kao stub stoji ova ponosna majka koja se trudi da sve drži pod kontrolom i balansira između mnogobrojnih obaveza. Budući da suprug radi u inostranstvu kako bi obezbijedio egzistenciju, Sintija je većinu vremena sama sa mališanima.

"Ne mogu da kažem da je uvijek lako. Suprug radi u inostranstvu, pa sam veći dio vremena sama sa djecom. Srećom, imam pomoć svoje porodice i mnogo mi znači što mogu da se oslonim na njih. I starija djeca sada sve više pomažu oko mlađe braće i sestara. U našoj kući svako pomaže koliko može, jer drugačije ne bismo mogli sve da postignemo", kaže nam ona.

Vojnička jutra i buđenje u ranu zoru

Život pod istim krovom sa jedanaestoro djece podrazumijeva ogromnu organizaciju i ritam koji se ne prekida. Sintijin dan počinje u ranu zoru, prije nego što se začuju prvi dječji koraci, kako bi sve bilo spremno za predstojeći dan u vrtiću i školi.

"Jutra su nam uvijek puna obaveza. Treba spremiti djecu za školu i vrtić, pripremiti doručak i pobrinuti se da svako stigne tamo gde treba. Dok završim jednu obavezu, već me čeka druga. Nije uvijek sve savršeno organizovano, ali trudim se da sve postignem. Na to sam već navikla, jer sa toliko djece dan jednostavno mora dobro da se isplanira", priča sagovornica "Telegrafa" i dodaje da sada već i starija djeca pomažu koliko mogu što joj posebno znači.

"Starija djeca mi mnogo pomažu. Kako rastu, tako sve više razumiju koliko obaveza ima u velikoj porodici. Pomognu oko mlađih, pričuvaju ih i urade ono što mogu. Naravno, i oni su djeca i ne očekujem da preuzmu moje obaveze, ali mi njihova pomoć mnogo znači. Lijepo mi je kada vidim da se međusobno vole i pomažu jedni drugima", priča ponosna majka.

Otkrila je i koliko joj vremena treba da pripremi obroke za cijelu porodicu.

"Za toliko djece potrebno je dosta vremena, ali sam navikla da pripremam obroke za veliku porodicu. Gledam da sve bude spremno na vrijeme, posebno kada djeca treba da idu u školu i vrtić. Nije uvek jednostavno, ali trudim se da niko ne ode gladan i da dan počnemo kako treba", kaže ona.

Ona i suprug bore se svim silama da djeci obezbijede neophodno

Obezbijediti garderobu, obuću i školski pribor za jedanaestoro djece predstavlja ogroman finansijski izazov iz mjeseca u mjesec, iako se suprug trudi da obezbijedi sve, ističe da nije nimalo lako.

"Nije lako kada imate jedanaestoro djece. Uvijek nešto treba, nekome je potrebna odjeća, obuća, školski pribor ili nešto drugo. Trudimo se da ono što imamo rasporedimo najbolje što možemo i da svakom djetetu obezbijedimo ono što mu je potrebno. Mnogo nam znači pomoć porodice, a zahvalna sam i ljudima koji su nam pružili podršku. Takve stvari čovjek ne zaboravlja, posebno kada zna koliko je teško sve sam postići", ističe Sintija.

U svakodnevnoj borbi sa pelenama, domaćim školskim zadacima, kuvanjem i brigom, vrijeme za sebe je luksuz kojeg se ova majka odrekla bez trunke kajanja, a sreću i ispunjenost je pronašla upravo u svojoj djeci.

"Iskreno, veoma rijetko imam vremena samo za sebe. Uvijek ima nešto da se uradi i neko kome sam potrebna. Najsrećnija sam kada su djeca dobro, kada su zdrava i kada smo svi zajedno. Meni ne treba mnogo da bih bila srećna. Dovoljno mi je da ih vidim nasmijane i da znam da su dobro", iskrena je ona.

A najljepša nagrada za sav umor i brigu dolazi kada se dan privede kraju i porodica okupi oko trpeze.

"To su mi najljepši trenuci. Kada ih sve vidim za stolom, kada čujem njihove glasove i gledam kako razgovaraju, tada osjećam koliko sam bogata. Možda nemamo uvijek sve što bismo željeli, ali imamo jedni druge. Najvažnije mi je da su djeca zdrava, da se vole, poštuju i da znaju da uvijek imaju svoju porodicu. Ponosna sam na svakog od njih i ne bih mijenjala svoju porodicu ni za šta na svijetu", ističe ona.

Sintija poručuje da je svako dijete drugačije i svako zauzima mjesto u njenom srcu.

"Oni su moj najveći ponos i moja najveća sreća", zaključuje Sintija.