Iako telefoni nekad djeluju kao dobro rješenje za plač i dosadu, na duže staze mališanima mogu da naprave veliki problem.
Kod djece ispod sedme godine, ukoliko provedu više od tri sata gledajući crtane filmove u toku dana, postoje promjene u moždanom razvoju.
Sa ponosom ili strahom roditelji danas primjećuju da njihova dvogodišnja djeca uieju da rukuju telefonima i kompjuterima bolje od njih. Mališani vrlo brzo nauče da puštaju muziku koju žele, biraju video-snimke, listaju slike. Telefon može pomoći da zabavite nervozno dijete, ali na duže staze to postaje problem.
Prvi kontakt sa digitalnim medijima djeca u prosjeku ostvare u svojoj prvoj godini, pokazuju istraživanja. To je uglavnom i period kada se mališani suočavaju sa svojim emocijama. Tada može doći do nervoze - i kod djece i kod roditelja, a onda se često spas pronalazi u telefonu.
"Vrlo često pribjegnu tome da dijete smire puštajući crtane filmove. Postoji jedna klinička studija koja pokazuje da kod djece ispod sedme godine, ukoliko provedu više od tri sata gledajući crtane filmove u toku dana, zaista postoje promene u moždanom razvoju. Osim toga, crtani filmovi znatno utiču na san djeteta. Dijete često sanja likove iz crtanih filmova ili neku od uloga, i vrlo česte su pojave u praksi, da dijete dobije noćne more ili noćne strahove", objasnila je za RTS dr Snežana Tomić, pedijatar.
Višečasovna zabava ispred ekrana dovodi do manje aktivnosti, samim tim i manje potrošnje kalorija i energije kod djece. To je, prema nekim podacima, uticalo na sve veću pojavu gojaznosti. Još jedan problem je i što djeca nerijetko jedu dok gledaju crtane filmove.
"Djeca prosto tada nemaju svijest o tome šta jedu, koliko jedu. Razvija se problem i sa žvakanjem. Zatim, mogu da se jave tegobe sa varenjem usljed gutanja vazduha, kada se na taj način objeduje. Tako da je to zaista jedan složeni problem", naglašava Ana Todorović, nutricionistkinja.
Problem nastaje i sa motorikom, vidom i sluhom.
"Ta djeca imaju problem u držanju. Vrlo česte su sada promjene u skeletnoj muskulaturi. Onda promjene na očima, javljaju se tikovi, sušenje oka, odnosno, smanjenje lučenja suza, zatim, javljaju se razne promjene zbog kojih je neophodno da dijete nosi naočare. Usporen razvoj, ograničen vokabular, i najzad, ono što smatram da je najštetnije, jeste da djeca uopšte ne koriste maštu", naglašava pedijatar dr Tomić.
Da pronađu pravu meru između virtuelnog i realnog ni roditeljima nije lako – pametni telefoni ušunjali su se svima u živote. Rješenje je, objašnjavaju ljekari, ograničavanje vremena ispred ekrana, više igre sa vršnjacima, ali i lični primjer.
