Milić Vukašinović o kćerki koju je izgubio zbog heroina: Kad bi zazvonio telefon, bio sam spreman na najgore

Nekadašnji bubnjar grupa „Bijelo dugme“ i „Indeksi“ i osnivač grupe „Vatreni poljubac“ rekao je za beogradski „Blic“ da ga je pozitivan stav prema životu održao i nakon što je ostao bez noge.

Ispričao je da je oko dva mjeseca trpio jake bolove i nadao se da će se dotok krvi u desno stopalo popraviti. Međutim, kada se pojavila gangrena, sam je pozvao hirurga Igora Končara i rekao mu da je spreman za amputaciju. Dodao je da mu je u tom trenutku psihička snaga bila potrebnija od fizičke.

Vukašinović kaže da se nijedan fizički bol ne može porediti sa onim koji je osjetio kada je izgubio kćerku, koja je godinama bila zavisna od heroina.

Kako je ispričao, svaki put kada bi zazvonio telefon, bio je spreman da čuje najgore vijesti. Čim je čuo riječ „kćerka“, znao je šta se dogodilo i odmah je krenuo u Sarajevo.

„Taj bol gubitka svog djeteta ne može se mjeriti sa fizičkim bolom. Ova duševna bol je najjača i ostaje za cijeli život. Bol ostaje, život ide dalje. Kad ti je dijete narkoman, znaš da se uvijek može desiti da se predozira. Ja sam, kad god bi telefon zazvonio, pomislio: 'Evo ga, sad će mi javiti'. Bio sam realno spreman. Čim sam čuo novinarku i riječ 'kćerka', znao sam šta je i odmah smo otišli za Sarajevo“, ispričao je Milić.

Dodao je da na društvenim mrežama često viđa djevojke koje ga podsjećaju na kćerku, posebno one koje sviraju bubnjeve ili gitaru, jer je i ona bila muzički talentovana.

„Pošto sam na društvenim mrežama (TikToku, Instagramu, Fejsbuku), kad surfam, vidim djevojke koje toliko liče na moju kćerku. Pogotovo one koje sviraju bubanj ili gitaru i pjevaju, jer je moja kćerka bila talentovana na tatu. Međutim, sve je to heroin razorio i moralo se završiti onako kako se završilo. Ostala je tuga“, naveo je Vukašinović.

Iza njegove kćerke ostala su djeca koja su smještena u dom. Vukašinović kaže da je sa unucima u kontaktu, da ih je vidio odmah nakon smrti njihove majke i da su sada već odrasli.

Objasnio je da nije mogao da ih uzme kod sebe jer im je otac živ i podnio je zahtjev da preuzme brigu o njima. Jedan od uslova bio je da se izliječi od zavisnosti, što, prema Vukašinovićevim riječima, do danas nije uspio.

Kaže da je unucima, posebno starijem, bio idol. Dodaje da mu nastupi ne nedostaju jer je, kako ističe, tokom života odsvirao dovoljno. Danas pjesme koje publika nikada nije čula objavljuje putem kompjutera.

(Kliks)