Savremeni crkveni kalendar pun je crvenih slova – svaka nedjelja je crveno slovo, plus velikih 12 gospodnjih praznika i veliki svetitelji koji su obilježeni crvenim slovom. Ali, šta je s praznicima koji su u kalendarima istaknuti boldovanim, crnim slovima?
Crveno slovo je kolokvijalni naziv za veliki hrišćanski vjerski praznik. Tim danima se uglavnom posti, izbjegavaju se teški poslovi i ide se u crkvu.
„A crno podebljano slovo je više istorijski za vrijeme Austrougarske kada su Srbi tražili da ne rade za praznike i kada je vidjela koliko praznika ima ono je ispalo da mi više ne radimo nego što radimo. I to su nekada bila crvena slova.“
Takođe, na ,“masna“ slova treba izbjegavati kućne poslove, ako ne možete javne. A objašnjeno je i zašto je to pravilo važno.
„Crveno slovo u kalendaru označava veliki praznik ili velikog svetitelja. Tačno je to da su svi svetitelji pred Bogom veliki (nema malih svetitelja), ali o tim praznicima crkva želi da pokaže narodu da su to veliki praznici kada bi narod trebao da provodi vrijeme u molitvi pri crkvi (i u porodici – maloj crkvi), gdje se hrišćani uče vrlinskom životu. Ne treba samo da razmišlja na životnu egzistenciju gdje se neprekidno radi, već da treba da brine i za duševnu egzistenciju, molitva, milostinja, ljubav… hrišćanske vrline, življenje bogougodno.
To svakako, ne znači da čovjek ne treba drugim danima da živi bogougodno, ne, već svakim danom, a to su dani kada se posebno posvećujemo svom dušom i tijelom na riječ božiju u crkvi. Kada posvećujemo vrijeme duševnoj hrani a to je riječ božija, kada slušamo živote svetitelja i iz toga izvlačimo ono šta je važno da bi smo i mi zadobili vječni život“.
