Ovo se nije desilo Novaku Đokoviću posljednjih 20 godina

Iako je početak godine obećavao mnogo, posebno nakon pobjede protiv Janika Sinera u polufinalu Australijan opena, nastavak sezone donio je potpuno drugačiju sliku. Đoković je tada najavio borbu za rekordnu 25. grend slem titulu, ali se u narednim mjesecima pokazalo da mu najveći problem više nisu protivnici sa druge strane mreže, već fizička spremnost.

Prvi neuspjeh uslijedio je u Indijan Velsu, gdje je nakon velike borbe poražen od Džeka Drejpera u osmini finala. Potom je napravio pauzu i na teren se vratio tek na mastersu u Rimu, ali ni odmor nije donio očekivane rezultate. Već u prvom meču eliminisao ga je Dino Prizmić.

Ništa bolje nije bilo ni na Rolan Garosu. Đoković je protiv Žoaoa Fonseke imao prednost od dva seta, ali nije uspio da je sačuva, pa je takmičenje završio porazom. S obzirom na to da je Siner prethodno eliminisan, srpski teniser imao je priliku da ostvari značajan rezultat, ali je nije iskoristio.

Na Vimbldonu je ponovo pokazao dio igre koja ga je godinama držala na samom vrhu. Pobjedom protiv Feliksa Ože-Alijasima izborio je polufinale, ali je tu zaustavljen. Bolji od njega bio je Siner, a Đoković, vidno iscrpljen nakon prethodnih mečeva, nije imao dovoljno snage za još jedan veliki preokret.

Fizički problemi obilježili sezonu

Kako je sezona odmicala, problemi sa fizičkom spremnošću postajali su sve izraženiji. Visoke temperature i vlažnost vazduha dodatno su otežavale Đokovićeve nastupe, što je posebno došlo do izražaja na mastersu u Sinsinatiju.

Tamo je poražen već u prvom kolu od Tirantea, a tokom meča bilo je primjetno da ima ozbiljnih poteškoća. Nakon eliminacije priznao je da se suočava sa fizičkim problemom za koji u tom trenutku nije postojalo jednostavno rješenje.

Najteži trenutak uslijedio je na Ju-Es openu. Đoković je takmičenje završio već na startu, nakon poraza od Navonea u pet setova. Tokom prvog seta imao je problema sa povraćanjem, dok se u odlučujućem dijelu meča jedva kretao po terenu.

Ovakvi prizori zabrinuli su njegove navijače, a ponovo su se otvorila i pitanja o tome koliko dugo će još moći da se takmiči na najvišem nivou.

Titula u Pekingu nije donijela preokret

Ipak, Đoković je u završnici sezone uspio da osvoji jedan trofej. Na turniru u Pekingu prikazao je odličan tenis i stigao do prve titule u godini, savladavši, između ostalih, Aleksandra Zvereva, Danila Medvedeva i Aleksa de Minora.

Činilo se da bi taj rezultat mogao da označi povratak u formu, ali su naredni turniri pokazali suprotno.

U Šangaju je eliminisan već u prvom meču od Huberta Hurkača, dok je u Bazelu u drugom kolu poražen od Jan-Lenarda Štrufa. Posljednji nastup u sezoni imao je danas u Parizu, gdje ga je savladao Hidžikata.

Tim porazom Đoković je ostao i bez mogućnosti da izbori učešće na završnom ATP finalu.

Osim rezultatskog pada, sezonu je obilježio i prekid jednog dugogodišnjeg niza. Naime, prvi put od 2005. godine Đoković nije uspio da se plasira ni u jedno četvrtfinale turnira iz serije masters 1000.

Riječ je o podatku koji najbolje pokazuje koliko se ova sezona razlikuje od prethodnih, tokom kojih je srpski teniser redovno bio među glavnim kandidatima za osvajanje najvećih turnira.

Đoković godinu završava izvan deset najboljih

Prema trenutnom plasmanu, Đoković će sezonu završiti na 12. mjestu ATP liste, što je daleko od pozicija koje je zauzimao tokom najvećeg dijela karijere.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je tokom sezone gotovo redovno morao da traži medicinsku pomoć za vrijeme mečeva. Tako je bilo i u posljednjem nastupu protiv Hidžikate.

Sam Đoković nedavno je izjavio da je zdravstveni problem koji ga je pratio tokom ljeta blizu rješenja. Ipak, njegovi posljednji nastupi pokazuju da pitanje fizičke spremnosti i dalje ostaje jedan od najvećih izazova.

Pred srpskim teniserom sada je period u kojem će morati da donese važne odluke o nastavku karijere i planovima za 2027. godinu.

Iako rezultati iz ove sezone ne ulivaju previše optimizma, Đoković je tokom karijere više puta uspijevao da se vrati nakon teških perioda i ponovo osvoji najveće titule.

Zbog toga bi bilo prerano govoriti o njegovom konačnom povlačenju sa vrha svjetskog tenisa. Međutim, jasno je da će eventualni povratak u borbu za najznačajnije trofeje u velikoj mjeri zavisiti od toga da li će uspjeti da riješi fizičke probleme koji su ga pratili tokom 2026. godine.

Poslije sezone u kojoj je osvojio samo jednu titulu, ostao bez završnog ATP finala i ispao iz društva deset najboljih, 2027. godina mogla bi da bude jedna od najvažnijih u završnici njegove karijere.