Imovina Jeftanovića vrijedna milione km čeka na restituciju

08.11.2026 19:29

Komentari:

0
Andrea Jeftanović
Foto: ATV

Najveći pojedinačni potražilac nacionalizovane imovine u Bosni i Hercegovini je sarajevska porodica Jeftanović.

Osim kultnog hotela Evropa, traže da im se vrate na desetine kuća, stanova, poslovnih objekata te posjeda.

Upravo zbog toga u Sarajevu boravi Andrea Jeftanović, potomak porodice koja je, između ostalog, zaslužna za izgradnju Saborne crkve u Sarajevu, za osnivanje Sloge, Prosvjete, Srpske narodne banke, Srpske štedionice te brojnih industrijskih pogona.

Iz godine u godinu Andrea Jeftanović u vili na dnu Dalmatinske ulice kuca na vrata nepoznatih stanara. Na početku ulice, koju je nekada ugledni političar, njen djed Dušan, nazvao u čast njene bake Dalmatinke Jeftalije Petrinović, do Drugog svjetskog rata živio je i njen otac Predrag.

"Ova zgrada je veoma važna za mene, u njoj se nalazi apartman u kome su moj otac Predrag Jeftanović i cijela porodica živjeli zajedno. Morali su ga napustiti zbog vrlo tužnih okolnosti. Imam nadu da ću moći posjetiti apartman. Svake godine pokušam, popnem se gore, kucam na vrata i niko ne otvara", kaže Andrea Jeftanović.

I danas na prednjoj fasadi vile stoje ćirilični inicijali GMJ.

"Kuća mi je jako važna jer možete vidjeti znak mog pradjeda, Gligorija Jefranovića. Sve je to puno značenja za mene", dodaje Andrea.

Na spisku nekretnina za kojima potomci Jeftanovića potražuju imovinu nalazi se pedesetak nekretnina. Veliki broj njih nalazi se u samom centru grada: poslovni prostori, magaze na sarajevskoj čaršiji, stanovi i kuće. Ipak, najznačajniji je, i materijalno i simbolički, hotel Evropa.

"Hotel Evropa je dio mita o mojoj porodici. Imam mnogo slika, tu su dijelili predivne momente, zabilježene su nacionalne aktivnosti, proslave. To je takođe jako važno mjesto", ističe Andrea Jeftanović.

Uvid u cijelu dokumentaciju Andrea je predala jednom od najboljih advokata u Sarajevu, Nedimu Ademoviću. Ademović kaže da je porodica Jeftanović žrtva politike koju BiH vodi od socijalizma do danas.

"Nije bila spremnost ovih etnonacionalnih struktura da se upuste u takav projekat jer su bili obuzeti sami sobom. A s druge strane, ja zaista smatram da to zahtijeva ogromna sredstva kako bi vi restituciju proveli na takav način da niko ne ostane oštećen", kaže advokat Nedim Ademović.

Naš sagovornik smatra da se ovo pitanje u skorijoj budućnosti neće naći na dnevnom redu. Inače, mali dio imovine oduzete nacionalizacijom do sada je vraćan pojedinačnim odlukama, uglavnom vjerskim zajednicama.

"Smatram da niko nije mogao dobiti bilo šta nazad osim ukoliko, prema papirima, ne potpada pod pravni institut koji se zove restitucija. Rekao sam maloprije da se restitucija ne može provoditi na diskriminatorski način", dodaje Ademović.

Pojedinačne odluke uglavnom se odnose na vjerske zajednice. No, upravo su vjerske zajednice najzainteresovanije za Zakon o restituciji.

Zgrada Ekonomskog fakulteta u Sarajevu simbol je borbe za restituciju SPC-a i vjerovatno najčešće pominjani slučaj u javnosti u BiH. Sastoji se iz dva dijela: nove socijalističke zgrade i zgrade stare pravoslavne bogoslovije.

Upravo činjenica da se imovina ne nalazi u stanju u kom je oduzeta, ukoliko dođe do donošenja zakona, zakomplikovaće njegovu primjenu. Zemlje koje imaju zakone o restituciji imovinu koju nisu mogle vratiti u prvobitnom stanju često su nadoknađivale vlasnicima novčanom isplatom.

"Počevši od Ekonomskog fakulteta, stare zgrade Bogoslovije, dosta zemlje koja je uzurpirana, na kojoj su danas izgrađeni mnogi objekti. Dosta magaza i poslovnih prostora u samom starom gradu na Baščaršiji bilo je u vlasništvu SPC-a, a pripali su Crkvi zahvaljujući porodicama poput Jeftanovića", ističe Nemanja Đureinović, sveštenik.

"Ako Bosna i Hercegovina želi da se pridruži EU, moraće usvojiti Zakon o restituciji. To se dogodilo u Srbiji, to se dogodilo u Hrvatskoj, čak i u Srbiji koja nije članica EU. Ja to pokušavam da poguram, zato dolazim svake godine", poručuje Andrea Jeftanović.

U BiH ne postoji registar nacionalizovane imovine, niti se može procijeniti koliko ona vrijedi. Sigurno je da se radi o milijardama, jer su prije Drugog svjetskog rata preduzeća, objekti i veliki posjedi uglavnom bili u privatnom vlasništvu.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Podijeli:

  • Najnovije

  • Najčitanije

Trenutno na programu