Akcija ili marketinški trik: Koliko zaista uštedimo kupujući proizvode na sniženju?

Ako proizvod koji redovno kupujemo košta 10 KM, a na akciji je sedam KM, računica je jasna – ušted‌jeli smo tri marke. Međutim, ako taj proizvod uopšte nismo namjeravali kupiti i uzeli smo ga samo zato što je snižen, nismo ušted‌jeli tri KM. Potrošili smo sedam.

"Uzmi tri, plati dva"

Slično je s ponudama "dva + jedan gratis", "drugi proizvod 50 posto jeftiniji"...

Takve akcije mogu biti isplative ako proizvod redovno koristimo. Ali ako smo zbog popusta kupili veću količinu nego što nam treba, trgovac je zapravo uspio postići da potrošimo više.

Zato je korisno prije kupovine postaviti jednostavno pitanje: Da li bi ovo kupio da nije na akciji?

Je li stara cijena zaista bila stara cijena?

Još važnije pitanje jeste s koje je cijene proizvod zapravo snižen. Da problem s prividnim popustima nije samo teorija pokazuju podaci Federalne uprave za inspekcijske poslove.

Tokom kontrola povodom "crnog petka" 2025. godine prekršaji su utvrđeni kod čak 96 posto kontrolisanih trgovaca. Inspektori su, između ostalog, evidentirali nepravilnosti u isticanju prethodne i snižene cijene, ali i prividne rasprodaje i prividna sniženja.

Zato ni velika oznaka "-30%" ili "-50%" sama po sebi nije dokaz da smo pronašli najbolju cijenu.

Kod skupljih proizvoda najbolje je provjeriti koliko isti proizvod košta kod drugih trgovaca. Televizor "snižen" sa 1.500 na 1.200 KM nije dobra kupovina ako ga druga prodavnica redovno prodaje za 1.150 KM.

Isto vrijedi za hranu. Korisnije je gledati cijenu po kilogramu, litru ili komadu nego veličinu crvene etikete.

Akcije zaista mogu donijeti uštedu, posebno kod proizvoda koje bismo svakako kupili. Ali popust prestaje biti ušteda onog trenutka kada nas navede da kupimo nešto što nam nije potrebno.

Zato prije nego što proizvod završite u korpi vrijedi zapamtiti jednostavno pravilo: Najveći popust nije uvijek najbolja kupovina, a ono što ne kupite košta vas tačno nula maraka.

(Faktor)