Dok za pojedince sankcije ne predstavljaju problem, drugima su one život promijenile iz korijena. Američke sankcije ni krivu ni dužnu pogodile su i Draganu Dedić, novinarku naše medijske kuće i to na porodiljskom odsustvu.
Dragana je majka dva sina. Drugog je na svijet donijela nakon borbe sa visokorizičnom trudnoćom.
- Pakao sam ljepše zamišljala, šta smo mi preživjeli zadnjih godinu dana. Dakle, moja visokorizična trudnoća, porođaj početkom šestog mjeseca, odnosno u 24. nedjelji. Nekome ta nedjelja možda nije važna, ali kada vam kažem da je ta gestacija, on je jedini preživjeli, onda shvatite kolike komplikacije to nosi sa sobom, to je beba od 700 grama, 154 dana, svaki sekund je bila borba za goli život - kaže Dragana Dedić.
Vježbe na svaka četiri sata, otežano hranjenje, svakodnevne kontrole, odlasci doktoru, brojne zdravstvene ustanove, dvoje djece sa poteškoćama u razvoju koji zahtijevaju posebnu brigu i njegu... Već tešku svakodnevicu majke dvoje djece dodatno su otežale američke sankcije.
- Informacija da je sankcionisana moja medijska kuća za mene je značilo "šta ću sada bez osiguranja". Neko pametan će se naći i reći "šta, dijete može da se osigura preko oca", tačno, ali ja ležim gore (op. a. u bolnici) sa tim djetetom. Ja ostajem bez svog redovnog prihoda koje sam imala. Sankcije znače gašenje računa, gašenje računa znači da nema plate, nemate zdravstvenog osiguranja i to je za mene jedan nokaut - priča Dragana.
Američke sankcije koje su i dalje bez osnova i objašnjenja uvedene Alternativnoj televiziji ali i drugim subjektima u Republici Srpskoj, najviše osjećaju obični radnici.
Dok američke institucije i dalje tvrde suprotno, sva ljudska prava su ugrožena. Pravo na rad, slobodu govora, a sada je upitno i pravo na liječenje.
Bez obzira na tešku situaciju, rukovodstvu grupacije, radnici su prioritet.
- Moja medijska kuća, je odgovorna prije svega. Tu rade ljudi dobre duše, to se sigurno vidi na ekranu, ali evo, iza zatvorenih vrata ja mogu da kažem da mi je rukovodstvo Alternativne televizije pružilo maksimalnu podršku, razumijevanje, pomoć. Direktor Srđan Kevac me nazvao prije mjesec dana i rekao "Dragana, nemoj nešto da ti treba, neka pomoć, da se nisi nama obratila, ovo je tvoja kuća". Šta se sada dešava, njima su ruke vezane i ja ostajem bez važnog saborca u mojoj životnoj borbi - kaže Dragana Dedić.
Draganu se bori čitav život. Kao dijete poginulog borca sama je došla u Banjaluku, gdje je završila fakultet i zaposlila se u struci.
Ona je, nažalost, samo jedna od 800 radnika koji osjećaju posljedice sankcija, a svaki čovjek ima svoju priču.
I dok Amerika ovih dana slavi svoj najvažniji praznik, mi ih pitamo šta slave? Sankcije koje su uveli za 800 radnika? Oduzimanje plate, prava na zdravstveno osiguranje? Šta je i kome krivo u ovom slučaju, dijete rođeno sa 700 grama i koje treba liječenje? Za Ameriku izgleda ne važe zakoni niti pravni propisi, oni znaju samo za jedan zakon, u ovom slučaju zakon jačega.
