Kejsi Dugan Blagojević je Amerikanka koja se u januaru 2023. udala za jednog Aleksu iz Srbije.
Prije nego što su se vjenčali, ona je više puta bila u Beogradu i o svom iskustvu pisala na blogu "That American Girl".
Na Instagramu je, međutim, početkom aprila objavila da se njihova četvorogodišnja veza na daljinu završava.
"Nema više udaljenosti, gotove su naše četiri paklene godine", napisala je ova Amerikanka.
Kejsi je u međuvremenu dobila master iz kreativnog pisanja na Hanter koledžu, a Aleksi je odobrena viza i on se zvanično preselio u Sjedinjene Države krajem marta 2023. Sada žive u Njujorku kao srećan mladi bračni par.
"Ali da vam kažem istinu… nedostajaće mi. Ne srceparajuće zbogom na aerodromu, ne naša duga vremenska razdvojenost – već uzbuđenje putovanja. Prije nego što sam počela da se zabavljam sa Aleksom, nikada nisam letjela avionom", rekla je.
Dok se zabavljala s Aleksom, govorila je da, kada se udaješ za Srbina, na neki način se udaješ i za Srbiju. Predznanje o ljudima sa ovih prostora potražila je u knjizi Mome Kapora “Vodič kroz srpski mentalitet”, ali s obzirom na to da se Beograd mnogo promijenio za posljednje tri decenije, Kejsi nije mogla da se složi potpuno s Kaporom, pa je o ličnom iskustvu pisala na svom blogu.
Osim što je pisala o promaji, pljeskavici i veoma komplikovanom srpskom jeziku, ova mlada žena je stekla nekoliko korisnih uvida o navikama ovdašnjih žena na ulicama Beograda.
Kejsi je primijetila da Srpkinje vole da sjede u kafićima po dva sata sa jednom kafom. Čudno joj je kako nemamo naviku da naručimo kroasan, kolač ili sendvič uz piće.
“Ogovaraju. Pričaju o tome šta nosi, šta je ko rekao, zašto je to uradila i ko je izlazio sa tim tipom? Na neki način je slično kao u Njujorku. Svi površno znaju nekoga ko poznaje nekog drugog… skoro kao srednja škola”, piše između ostalog Kejsi u svom tekstu.
Mlada Amerikanka kaže da se ne sjeća kada su oni u Njujorku vodili takve razgovore i da je Njujork kul baš zato što su svi takvi kakvi jesu i ne trude se da budu kul.
Kod Srpkinja joj fali i malo kontrole. Kaže da u Americi i kad sretneš bivšeg, ipak proćaskaš neobavezno, uprkos neprijatnosti, a djevojke odavdje odmah pokazuju nezadovoljstvo i ne kriju svoje trenutno osjećanje.
“Ne sviđa mi se ta djevojka, pa neću da sjedim tamo; Ne sviđa mi se ova pjesma, pa neću da igram; Ljut sam na svoju djevojku, pa ću se mrštiti sa ovog stola”, navodi ona kao primjer.
Neko joj je rekao da su takve jer svi dugo žive sa roditeljima.
Ona i njeni prijatelji su navikli da žive sami već od 18. godine i čudno joj je što neko živi sa roditeljima u ranim tridesetim.
Takođe, još jedna razlika koju je primijetila je u prijateljstvima – Srbi imaju svoje prijatelje od djetinjstva i sa njima se druže kroz cijeli život, dok oni u Americi, putujući po državi zbog fakulteta, stalno upoznaju nove ljude.
"Nema ničeg lošeg u tome, samo kulturološka razlika”, dodaje Kejsi.
Jedan od najvećih šokova za nju je bio dejting, koji u Srbiji nemaju u tom smislu na koji je ona navikla.
Kejsi objašnjava kako u Americi možeš da ideš na više dejtova sa jednom osobom ili možeš na dejtove sa više osoba istovremeno, i da to ne znači apsolutno ništa.
To što idete na dejtove, ne znači da ste u bilo kakvoj (oba)vezi. Prosto, dejting služi da se upoznate, da vidite kako vam je kad ste zajedno, pa se to u nekom trenutku, možda, ozvaniči i onda ste u vezi. Ako ni jedna ni druga strana ne žele vezu, onda su opcije poput kombinacije, prijatelja sa povlasticama ili šeme za jedno veče, sasvim normalna stvar.
“Koliko sam shvatila, Srbi potpuno preskoče dejting. Ako se dvoje ljudi sviđa jedno drugom, oni odmah uđu u vezu”, objašnjava ona.
Ova srpska snajka kaže da muškarci u Americi mnogo češće prilaze ženama i da neko može da ti zatraži broj telefona i u supermarketu.
Sa svojim drugaricama je shvatila da će te momak u Srbiji gledati sve vrijeme, ali da će teško prići i pitati za broj telefona.
Kejsi kaže da se u Srbiji djevojke oblače lijepo, ali da je uglavnom u pitanju isti “ženskasti” stil. Bez osude, piše o tome kako Srpkinje imaju stila, ali ne eksperimentišu previše.
“Ako vidite djevojku sa roze kosom i velikim čizmama u Beogradu, 99 odsto šanse je da je turista", kaže ona.
Primijetila je veliki broj "Majkl Kors“ i "Ges“ torbi i da, što ste bliže centru, to više skupih komada i plastične hirurgije primjećujete.
Kejsi je zaključila da se šminka na licu mijenja kako veče pada. Djevojke preko dana imaju maskaru i rumenilo, ali noću to bude mnogo jači mejk-ap.
Što se tiče njege lica, Kejsi nije u potpunosti upoznata sa proizvodima, ali su je razočarali parfemi i štetne materije, čak i u ogranskim proizvodima koje je kupila.
Takođe, primijetila je da Srpkinje vole preplanuli izgled i da ne obraćaju baš pažnju na SPF i zaštitu od sunca, za razliku od nje koja ima kremu sa zaštitnim faktorom u svakoj torbi.
Kada je obavljala pripreme za vjenčanje, Kejsi je više puta morala da objašnjava ženama, kozmetičarkama i prijateljicama kako ne želi da depilira svoje ruke, zbog čega su Srpkinje ostale zatečene.
Kad je kosa u pitanju, nije joj baš jasno zašto Srpkinje ne nose ukrase i rijetko koju djevojku je sretala sa rajfom ili šnalicom. Kejsi kaže da Srpkinje više vole Kardašijan izgled, sa zalizanim repovima, potpuno ravnom kosom i niskim punđama.
Kejsi kaže da su Srbi najljubazniji i najgostoprimljiviji narod. Oduševljena je time što se ljudi trude da ti pomognu da nađeš ulicu, da izabereš dobro jelo, da se osjećaš prijatno u njihovoj zemlji.
Sviđaju joj se i porodični odnosi, odnosno prisnost koju Srbi gaje, a koja se prenosi i na prijateljstva. Oduševljena je činjenicom da će te srpska porodica ugostiti u svom domu, iako te ne zna i da ćeš se osjećati prijatno u tom društvu.
Ona ne želi da generalizuje čitav narod i jasno joj je da tračeva i drame ima svuda na svijetu. Sve što je iznijela je isključivno utisak zasnovan na sopstvenom iskustvu, razgovorima sa prijateljima i situacijama kojima je svjedočila.
