Ispovijest i pričešće na samrtničkoj postelji imaju važnu ulogu u pravoslavlju, jer omogućavaju vjerniku koji je na izmaku života da se pomiri s Bogom i očisti od grijehova prije nego što pređe u vječnost.
Ispovijest pruža duhovno pomirenje i oproštaj, dok pričešće omogućava vjerniku da primi tijelo i krv Hristovu, čime se povezuje s Bogom i priprema za vječni život.
Ovi sakramenti pružaju mir duši i omogućavaju dostojan susret s Bogom prije nego što nastupi smrt.
Ispovijest i pričešće pomažu i da se duša lakše razdvoji od tijela, ali i da umirući čovjek osjeti olakšanje pred odlazak pred Boga, kao i da se dostojno oprosti od bližnjih i ovog svijeta.
Uz posljednje pokajanje, vjernik se otvara Božijoj ljubavi i saosjećanju, tražeći oproštaj i postizanje pomirenja s onim što je učinio u životu, piše Religija.
Mitropolit Tihon Ševkunov, koga još nazivaju i „ispovjednim sveštenikom“ jer najčešće ispovijeda ljude pred smrt, pričao je jednom prilikom o čemu ljudi najviše žale pred odlazak s ovog svijeta i šta smatraju svojim najvećim greškama.
Zanimljivo je da ono za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo - pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u sjenci stvari koje se najčešće zanemaruju.
"Mnogo puta sam ispovijedao ljude pred smrt. U svojim ispovijestima oni nikad ne žale za tim što nisu zaradili milion više, sagradili raskošnu kuću, što nisu uspjeli u poslovima… Ljudi u posljednjim satima žale na prvom mjestu za tim što nisu mogli da učine neko dobro, da pomognu, da podrže rođene, bliske, čak i slučajne poznanike. A drugo što muči pred smrt, gotovo sve, jeste to što su malo pažnje poklanjali djeci“, istakao je mitropolit Tihon.
