Danas je Badnji dan: Ove običaje smo naslijedili od predaka, a posebno morate da pazite kako ulazite u kuću

Tradicionalna večera na slami

Nekada se za Badnje veče obedovalo na slami koja je bila prostirana na kućnom podu. Ovaj običaj, koji simbolizuje jednostavnost i povezanost sa korijenima, danas je zadržan u izmijenjenom obliku. U savremenim domovima ispod stola se stavlja malo slame i grančica badnjaka, čuvajući duh tradicije.

Porijeklo i značenje običaja

Običaji vezani za Badnji dan duboko su ukorenjeni u srpskoj tradiciji i imaju veoma staro porijeklo. Mnogi od njih potiču iz paganskih vremena, a crkva im je vremenom dala hrišćanski karakter. Srbi su ih naslijedili od svojih predaka i do danas ih pažljivo njeguju.

Badnjak, koji se tradicionalno siječe na Badnji dan, jeste grana hrasta, drveta koje je kod Slovena imalo sveto značenje i bilo povezano sa božanstvom Svetovidom. Njegovo loženje simbolizuje ognjište, porodični kult i obnavljanje života, jer se Badnji dan obilježava neposredno poslije zimske kratkodnevnice, kada se priroda priprema za novi ciklus.

Sječa badnjaka – Ritual pun simbolike

Još u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, najavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Sječu badnjaka obavljaju isključivo muškarci, obično domaćin i najstariji sin, prije izlaska sunca. Prije nego što posijeku drvo, oni mu nazovu „dobro jutro“, čestitaju praznik i mole za zdravlje i sreću porodice. Badnjak se posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje posebno pripremljen kolač.

Poseban značaj pridaje se načinu na koji se drvo siječe – ono mora pasti na istok, a siječe se najviše sa tri udarca, simbolizujući trojstvo. Nakon toga, badnjak se donosi do kuće i ostavlja ispred ulaznih vrata, gdje čeka do večeri da bude unijet u dom.

Unošenje badnjaka i slame u kuću

Uveče, domaćin badnjak unosi u kuću uz svečanu ceremoniju. Kuca na vrata, a ukućani pitaju „Ko je?“ Na njegov odgovor „Badnjak vam dolazi u kuću“, domaćica otvara vrata i izgovara: „Dobro veče, badnjače!“ Domaćin tada unosi badnjak desnom nogom preko praga, pozdravljajući ukućane riječima „Srećno vam Badnje veče“, dok ga ukućani dočekuju sa „Bog ti dobro dao i sreće imao“. Domaćica ga pritom posipa žitom kao simbolom plodnosti i blagostanja.

Po unosu badnjaka, domaćin obilazi kuću imitirajući kvočku, dok ukućani prate kvocajući i pijučući kao pilići. U svaki ugao kuće baca po jedan orah – simbol žrtve precima. Potom domaćin ili domaćica unosi slamu, raznoseći je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gdje će biti postavljena večera. Slama simbolizuje jasle u kojima je rođen Hrist, dok objedovanje na podu okuplja porodicu u duhu jedinstva i skromnosti.

Nalaženje badnjaka – Oživljavanje ognjišta

Kada se badnjak postavi na ognjište, ukućani ga ljube, prelivaju vinom, mažu medom i posipaju žitom. Paljenje badnjaka simbolizuje svetlost, toplinu i obnavljanje života. Djeca raspiruju vatru grančicama uz riječi: „Koliko iskrica, toliko parica, pilića, košnica...“ prizivajući blagostanje za cijelu porodicu.

U savremenim uslovima, gdje većina domaćinstava nema ognjište, badnjak se često pali simbolično, spaljivanjem par hrastovih grančica ili listova. U mnogim gradovima širom Srbije običaj nalaganja badnjaka prenet je na crkvene porte, gdje se organizuju kolektivna paljenja.

Savremeno obilježavanje Badnjeg dana

U urbanim sredinama proslava Badnjeg dana prilagođena je savremenom načinu života. Umjesto sječe badnjaka, grane se često kupuju u obliku malih snopova ukrašenih crvenim trakama, dok se loženje badnjaka svodi na paljenje simboličnih grana. Porodica se okuplja za posnom trpezom, dok neki običaji, poput unošenja slame, ostaju sačuvani u ruralnim sredinama.

Bez obzira na promjene, Badnji dan i dalje ostaje vrijeme porodičnog jedinstva, poštovanja tradicije i duhovnog mira, pripremajući vernike za radosnu proslavu Božića.

(Telegraf)