Pravoslavni hrišćani obilježavaju danas Mitrovske zadušnice, koje padaju uoči praznika Svetog velikomučenika Dimitrija.
Na Zadušnice se u crkvama služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe se obilaze groblja, gdje se prislužuju svijeće.
Nosi se onoliko svijeća koliko se mrtvih pominje. U svim krajevima Srbije na grobove izlazi sveštenik da okadi grob. Ako je nekim slučajem sveštenik spriječen da dođe, onda neko od prisutnih tamjanom obavi prekađivanje.
Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje i organizovanje posluženja na grobu. Nekad su to samo pita, pecivo, kafa i voda. Ponegdje se iznesu kuvana jaja i pečenje. Na groblju se valja poslužiti makar jednim zalogajem, običaja radi.
Ponudama se služe rođaci koji su na groblje izašli, a ne odbijaju se ni nepoznata lica, ako sama priđu grobu. Smatra se za veliki grijeh i uvredu mrtvima ako bi se neko odbio ili čak otjerao od groba.
U Srbiji se i do danas zadržao običaj po kome na groblja, na dan zadušnica, treba izaći što ranije, a svakako prije podne. Tradicija potiče od činjenice da se nekada valjalo prvo otići na liturgiju u crkvu, pa tek poslije toga na groblje.
U istočnoj Srbiji se vjeruje da svijeća upaljena na Zadušnice gori sve do sljedećih. Takođe, postoji vjerovanje da ako se na Zadušnice ne upali svijeća, mrtvi će godinu dana biti u mraku. U istočnim krajevima tog dana ne radi se ništa s vunom, a makaze su zatvorene, da bi i vučje čeljusti bile zatvorene.
Ovaj praznik uvijek dolazi u subotu jer je Isus Hrist taj dan, uoči vaskrsenja, u nedjelju, proveo upokojen.
