Dobro poznati vodeničar iz Priboja kod Lopara Anđelko Delić duh i srce svoje vodenice donio je i u Semberiju. Na sajmu turizma i gastrokulture njegov štand privukao je najviše pažnje. Mirisi svježe napravljene proje i domaćeg hljeba od heljde, pšenice i raži, mamili su prolaznike.
Osim onih izloženih, u njegovoj vodenici mogu se naći brojne vrste brašna po kom je prepoznatljiv, a po koje u vodenicu navrate građani iz cijele Republike Srpske i regiona.Sve što se na ovom mjestu može naći uzgojeno je u podmajevičkom kraju gdje Anđelko sa svojim sinovima sije na 30 hektara zemlje kukuruz i pšenicu.
„Ove eksponate što vidite ovdje na stolu, to sam ja mojim rukama pravio. To sam ukrao ja od moje pokojne majke iskustvo, to mi je ona ili podarila ili sam ukrao, svejedno. Tako da znam ja napraviti i proju i pšenični hljeb i samljeti lijepo brašno. Jer, ja sam šesta generacija vodeničara u familiji. Moji sinovi su sedma generacija i zato što smo produžili tu tradiciju, opštinska uprava u Lopara me predložila za nagradu Kapetan Miša Anastasijević zato što sam čovjek koji je sačuvao tradiciju i obnovio vodenicu. I u stvari, da se malo pohvalim, obnovio sam četiri vodenice tuđe i moju petu sam napravio“, kaže nam : Anđelko Delić, vodeničar iz Priboja
Anđelko osim što na ovaj način njeguje tradiciju i staru kulturnu baštinu podmajevičkog kraja, domaćin je koji uvijek sa širokim osmijehom dočeka svoje goste koji žele da probaju zdravo i domaće brašno ali i sve specijalitete napravljene koje on pravi. Mnogi u njegovu vodenicu koja se nalazi na pola puta od Bijeljine do Tuzle, svrate samo da odmore dušu i razbistre misli uz žubor vode.
„Svi naši veliki umjetnici i pisci su, ako su vidjeli vodenicu, u svoje književno djelo stavili su mlin. I Ivo Andrić i Branko Ćopić i mnogi drugi su to uradili, pa treba to poštovati. Te naše učene glave su stavile u romane i knjige, pa zašto i mi obični građani ne bi to obnovili, stavili u red jer kad dođu djeca kod vodenice da se lijepo poigraju, da vide to kako je nekad bilo. Ja sam ovdje na štand donio naćve ili tekne sa ikonom Presvete Bogorodice gdje je umjetnik iz tog vremena, ne znam koji je, prikazao majku Bogorodicu i Isusa i Isus drži korpicu i vadi hljeb i dijeli. Tako da je te naćve pravio pokojni Neđo Kalavra iz Lopara, on je umro i ostalo je njegovo djelo a umjetnici iz Odigitrije uradili su mi repliku te ikone i nigdje se ja ne odvajam od naćvi i od ove ikone jer to je duhovno i sveto djelo“, priča nam Delić.
Obična voda, so i malo germe jednostavni su sastojci potrebni za domaći hljeb i proju. Bitno je znati podesiti vatru, priča vodeničar Anđelko. U vodenici, kaže, ljubomorno čuva stari fijaker šporet koji još naziva i cigančar, a gdje sve to i priprema. Za sebe kaže da je pričljiv, radoznao i voli čuti životne priče svojih gostiju. I možda se i oni, upravo zbog toga, na ovo mjesto vraćaju kada god im se ukaže prilika za to. A na vodenici Anđelka Delića uvijek ih dočeka topla ljudska ruka, iskren osmijeh i domaća proja, uštipci, riba i zagarantovano dobra energija i atmosfera.
