Hoće li sirak zamijeniti kukuruz na domaćim njivama

Prije tri ili četiri godine Adrian Fodor, iz "Fodor agrara" u Hetinu, prvi put je posijao sirak na svojim parcelama. Na to su ga, kaže, "natjerale" visoke temperature i suša.

Zašto smo prekinuli tradiciju sirka

Srbija, a posebno Vojvodina, nekada je bila poznata u Evropi po proizvodnji sirka metlaša.

– Bio je naš svojevrsni zaštitni znak, a metle od sirka izvožene su širom Evrope. Tradicija je prekinuta razvojem industrije, upotrebom plastike i sintetičkih materijala, kao i nedostatkom fizičke radne snage, što je smanjilo njegovu proizvodnju – objašnjava inženjer poljoprivrede Martin Jelić iz "Lidea" Srbije.

Dodaje da se proteinski sirak gajio i ranije, kao i da je Institut u Novom Sadu radio na razvoju sorti sirka i dao doprinos u Srbiji.

– Naš poznati stručnjak Janoš Berenji me je još tokom studentskih dana upoznao s ovom kulturom. Međutim, hibridi kasne vegetacije odgovarali su klimatskim uslovima koje više nemamo, slično proizvodnji kasnijih FAO grupa kukuruza 600 i 700 koje se danas zamjenjuju ranim grupama zrenja FAO 300 i 400 – naveo je Jelić.

Prema njegovim riječima, zbog klimatskih promjena i suše danas su traženi hibridi sirka ranih grupa zrenja i dobre genetike koji omogućavaju sigurnu proizvodnju.

– Naša proizvodnja je u Hetinu i prosječno dobijamo manje kiše nego ostali dijelovi Vojvodine. Pokušali smo da proizvodimo uljanu repicu, ali smo vidjeli da i njoj, iako je ozima kultura, u završnoj fazi vegetacije treba kiša i nismo postizali one rezultate koje smo zacrtali – naveo je Fodor.

Sirku je, objašnjava, u poređenju s kukuruzom potrebno za trećinu manje vode i hraniva. Čak i u nedostatku padavina ostvaruju se solidni prinosi.

– Ove godine ćemo imati prinos sirka između tri i četiri tone po jutru, i to na onim njivama na kojima pored na komšije nemaju ni klip kukuruza. To znači da ćemo, za razliku od njih, imati neku zaradu – objasnio je Fodor.

Problem tržišta za sirak

Za proizvodnju sirka nije potrebno kupovati novu mehanizaciju.

– Sva mehanizacija kojom se proizvode kukuruz ili suncokret može da se koristi u proizvodnji sirka. Gazdinstvo koje ima sijalicu za kukuruz, njom može da posije sirak. Kombajni kojima se vrši pšenica mogu se koristiti i za sirak – ističe Fodor.

Dodaje da će povećati površine pod sirkom, ali da kukuruz neće u potpunosti izbaciti iz proizvodnje.

– Na njivama za koje znamo da i pored dobrog roda u državi nemaju dobar prinos, sigurno ćemo posijati sirak. Već za sljedeću godinu planiramo da prepolovimo površine pod kukuruzom u korist ove kulture – kaže Adrian Fodor.

Najveći izazov u proizvodnji sirka je obezbjeđenje tržišta.

– Bijeli sirak se u svijetu koristi i u ljudskoj ishrani i zdraviji je od pšenice i kukuruza. Trenutno proizvodimo samo crveni, stočni sirak, jer kod nas ljudi nemaju naviku da koriste ovu biljku. Tek sada pokušavamo stočare da naviknemo da je upotrebljavaju – objašnjava Adrian.

Ipak, zbog višegodišnjih loših prinosa kukuruza i soje, sirak postaje sve traženiji.

– Do prošle godine jedna mješavnica je koristila sirak u proizvodnji, ostale kuće bile su trgovački nastrojene. Ove godine, zbog lošeg roda kukuruza, javljaju se stočari i pitaju koja je cijena sirka i da li bih prodavao i na malo ili samo mješavnicama. Ljudi su se edukovali, vidjeli su da u sirku nema mikotoksina i da neće biti problema s aflatoksinom – kaže Fodor.

Kako kaže, cijena sirka se u svijetu formira zavisno od kukuruza.

– Kukuruz je oko 24 dinara i prva trgovanja sirkom su slična, ali se tek očekuje formiranje i cijene kukuruza i sirka – objašnjava Fodor.

Sve veća površina pod sirkom

Stručnjaci kažu da je u Srednjem Banatu proizvodnja sirka sve češća i to u suvom ratarenju.

– Tokom praćenja registrovali smo pojavu štetočina koje su prisutne u proizvodnji kukuruza u nešto manjem ili većem intenzitetu, te se shodno tome i preduzimaju mjere zaštite. To su, prije svega, kukuruzna pipa i vaši koje značajno mogu ugroziti usjeve u vegetativnom porastu. Sirak kasnije može biti ugrožen od kukuruznog plamenca i kukuruzne sovice – objašnjava Snežana Parađenović iz PIS RC Zrenjanin.

Dodaje da je praćenje pojave bolesti i štetočina na nivou epidemijskih pragova i kritičnog broja, kako bi se blagovremeno usjevi zaštitili.

Više od polovine svjetske proizvodnje sirka je u Africi. Peta je najvažnija žitarica u svijetu, poslije kukuruza, pšenice, pirinča i ječma.

Više od 50 odsto svjetske proizvodnje je u Africi, ali su tamo prinosi niski, prosječno oko 1,2 tone po hektaru.

Najviši prinosi postižu se u Evropi, prosječno 4,5 tone po hektaru. U Americi je to 3,9 tona po hektaru, u Australiji 3,2, a u Aziji 1,4 tone po hektaru.

– Brazil je u posljednje tri godine drastično povećao svoje površine pod sirkom zbog problema u proizvodnji GMO kukuruza i soje. U Indiji ova kultura zauzima oko 4,5 miliona hektara – kaže diplomirani inženjer poljoprivrede Martin Jelić iz "Lidea" Srbije.

U našoj zemlji sirak se za sada gaji na manjim površinama.

– Problem predstavlja nedovoljno informacija i predrasude o njegovom kvalitetu i to što ga otkupljivači potcjenjuju. Daju mu nižu cijenu od realne vrijednosti, iako je energetski jednak kukuruzu, ima viši proteinski udio i povoljan odnos aminokiselina. Posebno je važno što je bezbjedan u ishrani, bez prisutnih mikotoksina – objašnjava Jelić.

Za šta se sve koristi

Globalno, tražnja za sirkom raste. U Africi i Aziji to je jedna od osnovnih žitarica u ishrani ljudi.

– U razvijenim zemljama potražnja je sve veća u sektoru gluten-fri proizvoda i industriji alkoholnih pića. Kina je najveći svjetski uvoznik, dok EU bilježi stalni rast interesovanja i sve veću potražnju za sirkom iz domaće, evropske proizvodnje. Španija je najveći uvoznik u EU – kaže Jelić.

Proizvođači u Srbiji ne mijenjaju lako navike, jer su tradicionalno vezani za kukuruz, pšenicu, ječam, soju i suncokret.

Međutim, klimatske promjene ih primoravaju da nešto preduzmu. Najčešće je to povećanje površina pod ozimim kulturama.

Ipak, stručnjaci kažu da to ne može da bude trajno rješenje, između ostalog i zbog poštovanja plodoreda.

Gdje ga gajiti

Dodaju da sirak ne treba da zamijeni proizvodnju kukuruza u Srbiji, već da je dopuni.

– Kukuruz je i dalje naša najznačajnija žitarica i zauzima vodeće mjesto po posijanim površinama. Treba ga gajiti gdje iskustveno imamo najmanji podbačaj u rodu u stresnim godinama, kao i na najboljim zemljištima koja se navodnjavaju. Sirak treba sijati na rizičnijim terenima i u uslovima suše, gdje kukuruz teško uspijeva. Time se obezbjeđuje stabilna i sigurna proizvodnja, kao i profitabilnost gazdinstva – objašnjava Jelić.

Najveći proizvođači sirka su SAD, Nigerija, Sudan, Etiopija i Indija, dok u Evropi prednjači Francuska.

U regionu se ističe Mađarska, koja ima razvijen sistem kooperacije između proizvođača i prerađivača.

Značajne površine bilježe i Italija, Rumunija, Bugarska i Moldavija, gdje se koristi i za proizvodnju alkohola.

(RTS)