Kako je Nasim postala Jelena: Nesvakidašnja ljubavna priča

Zajedno sa suprugom i dvoje djece napustila je život u Njemačkoj i zamijenila ga seoskim mirom, prirodom i porodičnim životom.

Simpatična životna priča

Ovaj neobičan par upoznao se u Njemačkoj gdje je Srđan prije 27 godina otišao iz Srbije u potrazi za boljim životom. Nakon što su dobili dvoje djece shvatili su da im užurbanost njemačkog gradskog života više ne prija, pa su odlučili da Njemačku zauvijek napuste i sreću potraže upravo na srpskom, brdovitom selu.

Kako pričaju za Telegraf.rs, dok osmijeh to i potvrđuje, nijednog momenta se zbog te svoje odluke nisu pokajali.

"U Srbiju smo se iz Nemačke vratili prvenstveno iz ljubavi, ali i zbog porodice. Nismo želeli da nam deca tamo krenu u školu, jer na Zapadu porodični život nije toliko lep. Dok si mlad ne primećuješ te stvari, ali kada dobiješ decu i vidiš kako ih sistem melje, zapitaš se zašto si roditelj ako svoju decu ne viđaš. Zbog posla deca po cijeli dan provode u ustanovama, a vaspitavaju ih društvo i sistem. Tamo smo dobro zarađivali, imali smo mnogo novca, automobila i televizora, ali nismo imali vremena jedno za drugo", priča nam na početku razgovora Srđan.

Povratak na selo

Pričaju kako im je uopšte na pamet pala Lopatnica kao mjesto za život i odgoj djece.

"Odabrali smo Lopatnicu jer je moja majka rodom iz ovog sela, a ja sam tu provodio divne raspuste kod bake i deda. Cilj nam je bio da se bavimo proizvodnjom zdrave hrane i porodičnim turizmom, te da deca odrastaju uz životinje i prirodu. Danas smo zajedno 24 sata dnevno, što je danas retkost. Život na selu možda ne donosi milione, ali pruža neverovatnu slobodu i nezavisnost. Bavimo se organskom proizvodnjom i uzgojem autohtonih rasa. Imamo krave buše, svinje moravke, ovce i koze", dodaje Srđan, vidno ispunjen i srećan životom na svom novom domaćinstvu.

Zanimljivo je da su u selu, govori Srđan dalje sav ponosan, uspjeli i da dovedu i nasele nekoliko porodica iz Švajcarske i Austrije, koji su oduševljeni našim ljudima i netaknutom prirodom.

"Pitali su me čak da li mogu ovdje da se sahrane. Ja sam im rekao, naravno, to vas ništa ne košta. Toliko su oduševljeni", priča nam kroz smijeh Srđan.

Nakon dugačkog radnog vijeka u Njemačkoj, ali i putovanja kroz razne evropske i svjetske zemlje, Srđan smatra da mladi svakako treba da putuju i upoznaju svijet, ali da je ipak Srbija, po njegovom mišljenju, najljepša zemlja za život.

"Mladima bih poručio da putuju i upoznaju svet, jer čovek ne treba da ima granice. Međutim, što se tiče porodičnog života, smatram da je u Srbiji i dalje najlepše. Ako se odluče za selo, važno je da ne sanjaju o milionima, već da shvate da ovdje mogu biti potpuno produktivni i nezavisni. Troškovi su neuporedivo manji kada sami proizvodite svoju hranu", jasan je Srđan.

Oduševljena zemljom i kulturom

Kako je Nasim objasnila, iako su njeni roditelji porijeklom iz Irana, ona se rodila u Španiji, pa potom otišla i sama da radi u Njemačkoj, a gdje je i upoznala svog životnog saputnika.

"Poreklom sam iz Irana, rođena sam u Španiji, a odrasla u Nemačkoj. Prije nego što sam upoznala Srđana, nisam znala apsolutno ništa o Srbiji. Međutim, kada sam prvi put došla, srce mi je bilo puno. Ljudi ovdje imaju dušu i puni su poštovanja. Uvek imaju vremena da sednu, druže se i popiju kafu s vama, što na Zapadu gotovo da ne postoji. Iako tada nisam znala jezik, osjetila sam ogromnu toplinu", priča nam Nasim i to na srpskom jeziku koji je za kratko vrijeme jako dobro savladala.

O Nasiminom oduševljenju Srbijom govori najviše i njena odluka da pređe u pravoslavlje i postane Jelena.

"Svojom voljom sam prešla u pravoslavlje i od kume dobila ime Jelena. Kod ove vere me je najviše privukla sloboda. Sve radiš iz srca i onako kako osećaš, bez strogih pravila i moranja koja postoje u drugim religijama i na Zapadu", objašnjava nam ona.

Kako i ona kaže, život na selu im je donio mir bez kojeg nisu željeli da odgajaju djecu.

"Za mene je ovdje sve bilo novo jer sam odrasla u gradu, bez životinja. Pitala sam starije žene u selu da mi objasne kako se pravi ajvar, džem, slatko i sarma. Sada idem u štalu, radim u bašti, kuvam za slavu i uživam u svemu tome, jer znam da to radim za svoju porodicu i našu budućnost. Ne treba vam mnogo da biste bili srećni. Ponekad je dovoljno samo da imate vremena da na miru popijete kafu s nekim", govori nam na kraju razgovora Nasim, odnosno Jelena.