Autor:
Marija MilanovićKomentari:
0
Upotreba alkohola, narkotika i psihoaktivnih supstanci sve je veći problem, a posebno zabrinjava to što se starosna granica spustila na 14 godina, upozorava direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske dr Željko Karan.
„Ja ne bih iz konteksta izvlačio bilo šta, nego govorim u kontekstu onoga čime se mi bavimo u našoj toksikološkoj laboratoriji u zavodu, a to je analiza na prisustvo alkohola, narkotika i psihoaktivnih supstanci. To su tri različite stvari i sve tri su štetne. Neke više, neke manje, ali ja tu ne bih pravio neku gradaciju jer ništa od nabrojanog ne valja“, rekao je direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske, dr Željko Karan za ATV.
Prema njegovim riječima, mladi nisu izdvojena grupa, jer prisustvo, odnosno konzumiranje gore navedenih supstanci prisutno je kod gotovo svih populacionih grupa.
„Kada su u pitanju narkotici, tu nažalost dominiraju mladi. Kada su u pitanju alkohol i neke psihoaktivne supstance onda neke podjele na mlade, srednjovječne i starije jednostavno nema“, govori Karan.
Prema njegovim riječima u laboratoriju Zavoda za sudsku medicinu dolaze uzorci tokom obdukcija smrtno stradalih, prilikom čega se ustanovi da, kada se govori posebno o saobraćajnim nesrećama da u organizmu stradalog budu prisutne različite supstance od alkohola, marihuane, te različitih vrsta opojnih droga.
„Druga grupacija jesu uzorci, koji nam dolaze s terena. Dakle, prikuplja policija i izuzima sa terena. Recimo, svi koji su učesnici u saobraćaju ili se desilo nešto, ne moraju smrtno stradati, nego se uzimaju uzorci od živih i dostavljaju nama u laboratoriju. Treća grupacija jesu uzorci, koji nam dostavljaju članovi porodice, naročito kada su u pitanju djeca i onda je onaj komentar, 'Ej, moj mali ili mala se čudno ponaša, ja bi volio da znam da on ili ona nije na nečemu'“, govori Karan.
Narkotici (marihuana, ekstazi, heroin kokain) su zabranjene supstance dok psihoaktivne supstance i alkohol nisu zabranjene gdje osoba može kupiti alkohol u svakom marketu. S druge strane sedativi, derivati drugih vrsta se mogu nabaviti u apotekama. Problem se javlja da se korištenjem pomenutih supstanci ne smije voziti, upravljati zahtjevnim mašinama u industriji, raditi na potencijalno opasnim poslovima, a što je jasno naglašeno na kutiji sedativa.
„Neka statistika kaže da na nivou BiH od prije neke dvije do tri godine kaže da 60 miliona KM se potroši na psihoaktivne supstance. To je strašno mnogo. To je užas. Ne mora neko da šmrkne kokain i sjedne za volan. On je nešto nervozan, iznervirao se, uzme dva bromazepama i sjedne u auto i on će u vožnji zaspati i eto vam problema, a o alkoholu da ne pričam. Mislim da bi se malo intenzivnije trebala obratiti pažnja na neke stvari, posebno na populaciju mladih“, rekao je dr Karan.
Dobna granica je odavno spuštena, kako navodi Karan te maloljetnici koji koriste pomenute supstance su uzrasta od 14 godina pa naviše.
„Zna se desiti situacija momak u saobraćaju recimo, pješak, pogine i mi radimo obdukciju i nađe se nešto u organizmu, potpuno neočekivano. Valjane podatke o tome ko sve uzima, dokle se spušta dobna granica, jednostavno nemamo jer sistemski kontrole nema. Ankete ničemu ne služe. Ankete su anonimne i čitao sam te rezultate. Kada čitate odgovore i gledate rezultate, svi su anđelčići i niko od njih ni pivo nije popio. A kada vi uđete u neku srednju školu, osjetite miris marihuane, koju puše u ve-ce-u“, govori dr Karan.
Prema njegovim riječima neophodno je preduzeti određene mjere kao što je provođenje testiranja.
„To je neophodno uraditi na sljedeći način. Prvo nadležni trebaju postići nekakav konsenzus, dogovor i da kažu, pa hajde da vidimo idemo testirati pa da vidimo šta nam je činiti. Strategija za borbu protiv narkotika, kad već pričamo tom vojnom terminologijom, onda moramo znati koliko ima onoga protiv čega se borimo jer nije isto da na vas ide četa vojske ili armija. D bi se to uradilo, hajmo testirati, hajmo numeričke podatke i dobiti neke inicijalne“, navodi dr Karan.
Da bi se realizovalo ono o čemu govori dr Karan, prema njegovim riječima, neophodno je da se sastanu predstavnici ministarstva zdravlja, prosvjete, oni koji će u praksi sprovoditi istraživanje.
„Uraditi malo analizu, štih probu, analizu na osnovu slučajnog uzorka. To možete samo raditi kako treba ili ne raditi nikako. Treba se napraviti kvalitetan skrining za početne podatke, zatim donijeti odluke za periodična testiranja. Ako bi se uradila neka štih proba i na tome se stane, niste uradili ništa“, navodi dr Karan.
Kako on navodi entuzijazma od strane nadležnih nije bilo.
„Ja sam razgovarao sa predstavnicima ministarstva prosvjete prije neke četiri godine, ne znam ni ja više, i oni su meni rekli nema teorije, ne dolazi u obzir od toga nema ništa. Zašto? I oni su rekli da kada bi počeli testirati djecu po školama, nas bi njihovi roditelji pojeli. Rekli bi ko ste vi da vi testirate moje dijete? Ja tvrdim da je to potpuno pogrešno razmišljanje. Da li bi roditelji sarađivali ili ne, neki bi ili ne bi, ali ja tvrdim da je mnogo bolje da se roditelji na vrijeme upozore da se kaže da neka djeca koriste to to i to i da se upozore dragi mame i tate šta se dešava“, navodi dr Karan.
Doktor Karan je komentarisao i zadržavanje određenih supstanci u organizmu te vrijeme koje provedu u tijelu gdje je naglasio da zadržavanje varira od vrste supstance. Od par sati do par dana, jednoznačan odgovor ne postoji.
„Kada su u pitanju školske ustanove, postoji nešto što se naziva 'testiranje površina'. Obrišite stolove, kvake na vratima i koješta pa ćete vidjeti šta ćete svašta dobiti. Pominjao sam i testiranje zaposlenih. Mi imamo stidljivo, ono malo po malo primjere da iz pojedinih firmi pošalju radnika i kažu on se čudno ponaša, smeta, pravi probleme, de vi to provjerite. To bi se takođe intenzivnije moglo raditi jer to na kraju Zakon o radu dopušta“, navodi dr Karan.
Kao primjer dr Karan je naveo radnika na građevini koji bi prilikom korištenja određenih psihoaktivnih supstanci mogao izazvati povredu na radu nakon čega mu sljeduje bolovanje, puna plata i sva druga prava radnika, a što može trajati mjesecima, koštaće državni budžet ogromna sredstva.
„Ali, kada bi radnik znao da u svakom trenutku može biti testiran drugačije razmišljao. Hajde da prvo sačuvamo ljudske živote, a taj finansijski aspekt je u odnosu na život na posljednjem mjestu“, rekao je dr Karan.
Takođe, kada je riječ o onima koji žele potražiti pomoć, neophodno je razviti i pomenuti aspekt na viši nivo, kako navodi dr Karan, gdje je neophodna saradnja nadležnih ministarstava kao i samog Zavoda za sudsku medicinu.
Svi koji potraže pomoć, uvijek mogu da se obrate Zavodu za sudsku medicinu, kazao je on.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.